Piše: Rajko Vasić
Nikada nije imalo odgovor ni na jedno vrijeme.
Sarajevo je pojam kojim označavam sarajmuslimane, političku muslimansku nit, jer se tu odlučuje i u ime Bihaća, Tuzle, Mostara… sve druge sredine sa koncentracijom muslimana nikada nisu imale glas ni pravo glasa.
Vrijeme u Saraj-Čadoru ne postoji. Ono stoji. Svako novo vrijeme, ko da namjerno i dirigovano, zaobiđe Kotlinu i ode dalje.
Karavan Saraj razumije vrijeme samo po dolasku karavana i odlasku karavana. Između se napoje i potkuju konji.
Sarajevo nije razumjelo nijedno vrijeme. Ni vrijeme raspada Jugoslavije. Zato danas govore o spomeniku Ferdinandu i Sofiji.
Raspad Jugoslavije izbacio je Sarajevo i sarajmuslimane u sam vrh. Zato što je trebalo uništiti Srbe u cijeloj Jugoslaviji, po formuli iz Hrvatske.
Sarajevo je shvatilo da se raspad SFRJ organizuje zbog njih i njihove želje za islamskom državom.
Ta epizoda samo je produžila i produbila njihovu sposobnost da uvijek nekome služe, a nikada da budu akter i učesnik. Zato su potrošili tri decenije u ćaršijskom gotovanstvu, čekajući da Ešdauni i Šmitovi učine sve za njih. Sav sarajmuslimanski aktivizam svodio se na pozive i kuknjavu visokom predstavniku.
Danas, kad se vrijeme preokrenulo i znatno uzjebalo, opet su naduveni i ukočeni, ko goveče kad se prejede rosne mlade djeteline.
Samo budale đakud izniknu. Nikšić: „Dodik će u NATO“, Helez: „Kupujem imanje od Dodika“…
Ako dosad nije jasno, sad bi trebalo da bude.
BiH, više, ne treba pominjati u javnim, političkim i medijskim transverzalama Republike Srpske. Što mnogi srpski dužnosnik i javnosnik čini.
Da bi BiH bila ovo i ono, treba ovo i ono. Ne treba ništa.
Toj „BiH“ koju je stvorilo sarajevsko sećijanje, nema pomoći.
Potrebno je samo govoriti o Republici Srpskoj, obraćati se Republici Srpskoj… BiH ne postoji.
