Koviljka Zelenović u svjedočenju za Memorijalni centar Republike Srpske govori o pogibiji jedinca Nebojše koji je avgusta 1992. godine ubijen ispred porodične kuće u Nedžarićima u Sarajevu i majčinskom bolu zbog gubitka sina koji nosi decenijama.
Zelenovićeva ističe da je njen sin Nebojša poginuo 6. avgusta 1992. godine u rovu na Stupskom brdu, u blizini njihove kuće u Nedžarićima.
– Njegov otac Milorad prijavio se da ide na položaj kako bi zaštitio sina. Tri puta je ranjen, ali sina nije uspio da spasi. Snajperski metak prekinuo je Nebojšinu mladost nadomak rodne kuće – svjedoči Zelenovićeva.
Zelenovićeva, koja trenutno živi i Domu penzionera u Trebinju, u svojoj sobi drži fotografiju sina Nebojše i ikonu pored kojih prislužuje svijeću.
Njen prozor i balkon gledaju prema dijelu Trebinja u kojem je sahranjen njen sin Nebojša kojeg je od milja zvala Neno.
Koviljka priča da je dok su je noge služile, svakog jutra izlazila na taj balkon, pila kafu i dozivala sina, ne zato što je očekivala da će joj odgovoriti, već zato što je, morao znati da je blizu da ga majka nije zaboravila.
– Neno, dođi mili sine, vidi kako ti je majci – doziva Koviljka svog jedinca.
Koviljka kaže da svog sina često sanja.
– Ima jednu sedmicu da sam ga sanjala. Sanjam ga, bila sam jako bolesna i ponadala sam se, kad sam ga usnila, umrijeću i ja. Ali neće smrt da dođe, neće – kaže Zelenovićeva.
Koviljka rođena u Zenici imala je težak život, budući da je oca izgubila kada je imala četiri godine.
Ona je odrasla u Brataču kod Nevesinja, u porodici Gušić, koja je teško stradala u Drugom svjetskom ratu u kojem je ubijeno sedmoro Gušića.
Njen stric, koji je prošao Goli otok, po povratku je prihvatio Koviljku i odveo ju je u Sarajevo, gdje joj je pomogao da nastavi školovanje, saopšteno je iz Memorijalnog centra Republike Srpske.
