Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Šemsudin Mehmedović otišao je u tu krajnost da bi određivao gdje smije, a gdje ne smije biti sahranjen general Ratko Mladić.
Svojim izjavama federalnim medijima Mehmedović pokušava oduzeti pravo srpskom narodu da sam odlučuje kako će se odnositi prema čovjeku kojeg smatra simbolom vojne odbrane Republike Srpske.
Na poziv Srne Mehmedović nije htio dati izjavu, ali je svoj stav poslao putem „Vajbera“ i pokušao napraviti moralnu paralelu između generala Mladića i ratnog zločinca Rasima Delića.
Međutim, „zaboravio“ je navesti ključnu činjenicu da je pod Delićevom komandom bio odred „El mudžahedin“ čiji su pripadnici odsijecali glave srpskim borcima.
Mudžahedini su, među prvim zločinima, na Crnom vrhu, na teslićko-tešanjskom ratištu, u septembru 1992. godine izvršili pokolj nad trojicom srpskih vojnika kojima su odsjekli glave i sa njima se slikali. Te fotografije obišle su cijeli svijet.
U to vrijeme Mehmedović je bio načelnik Policijske stanice u Tešnju. Na toj poziciji je, prema podacima koje je objavio Centar za istraživačko novinarstvo, bio od 1991. do 1993, kada je postao načelnik Centra službi bezbjednosti i na toj poziciji se zadržao do 1995. godine.
Mehmedović u svojim izjavama federalnim medijima o tome šta srpski narod smije, a šta ne smije kada je riječ o sahrani generala Mladića pokušava napraviti moralnu i istorijsku granicu između žrtava rata u BiH, a istorija se ne može posmatrati kroz jednostrane političke narative.
O tome gdje će biti sahranjen general Mladić, koji je rođen u BiH, ali je decenijama nakon rata bio državljanin Srbije i tamo živio, odlučuje njegova porodica, a ne pojedinac koji se drzne da govori u ime cijelog jednog naroda, u ovom slučaju srpskog.
Haški tribunal je pravosnažno osudio generala Ratka Mladića, kao i mnoge druge srpske generale i političare, ali je odavno konstatovano i to da je taj sud bio isključivo politički i da je postojao samo da bi sudio Srbima s namjerom da se svijetu predstavi neka druga istina.
Malobrojne kazne za ratne zločine i veoma vremenski kratke ponekad su izricane i drugima, među njima i generalu Rasimu Deliću.
Niko, pa ni Mehedović, nema mandat da u ime Srba odlučuje koga će oplakivati, gdje će sahranjivati svoje mrtve i kako će pamtiti ratne godine.
Problematično je što Mehmedović u javnom prostoru pokušava da stvori utisak da su srpske žrtve manje vrijedne ili da njihovo stradanje ne može biti dio legitimnog sjećanja samo zato što se ne uklapa u određenu političku interpretaciju rata.
Zločinac Rasim Delić ukopan je u Sarajevu 2010. godine uz vojne počasti.
