U nastavku pročitajte analizu Poskok.info, u kojoj je jasno dokazano da je Kristijan Šmit pogazio Dejtonski sporazum, čineći pri tome niz ostalih kaznenih djela utuživih prema međunarodnom pravu. On je zapravo u ime građana Srpske optužio (predsjednika Republike Srpske Milorada) Dodika, poništivši njihovo pravo na vlasito donošenje Krivičnog zakona koje im jamči Ustav BiH. Ukratko, počeo je sa Srbima raditi ono što su sa Hrvatima završili (Volfgang) Petrič i (Pedi) Eštadun.
1. Pravni okvir Dejtonskog mirovnog sporazuma
Dejtonski mirovni sporazum (DMS) sastoji se od 11 aneksa, od kojih je Aneks IV Ustav Bosne i Hercegovine. Ovaj dokument jasno definiše nadležnosti institucija BiH, uključujući zakonodavnu vlast i pravosuđe.
Ustav BiH ne predviđa mogućnost nametanja zakona od strane visokog predstavnika, a zakonodavnu funkciju isključivo dodjeljuje Parlamentarnoj skupštini BiH.
1.1. Član III Ustava BiH: Nadležnosti i odnosi između institucija BiH i entiteta
- Stav 1. jasno određuje da su isključive nadležnosti države BiH vanjska politika, carine, monetarna politika i međunarodno pravo.
- Stav 2. navodi da sve nadležnosti koje nisu izričito dodijeljene institucijama BiH pripadaju entitetima.
- Stav 3. reguliše zakonodavni proces, jasno utvrđujući da zakone može donositi isključivo Parlamentarna skupština BiH.
Ovo znači da visoki predstavnik ne može mijenjati Krivični zakon BiH, jer bi to predstavljalo direktno oduzimanje ovlasti institucijama koje su za to nadležne.
1.2. Član VI Ustava BiH: Sudska vlast
Ustavni sud BiH tumači Ustav i štiti njegovu primjenu. Nigdje se ne navodi ovlast visokog predstavnika da mijenja Kazneni zakon ili nameće pravne akte.
2. Bonska ovlašćenja – politički akt bez pravne osnove
Bonska ovlašćenja (1997) nisu dio Dejtonskog sporazuma, već su ih uveli predstavnici zemalja članica Vijeća za implementaciju mira (PIK), bez formalne ratifikacije u bilo kojem parlamentu, uključujući Parlament BiH ili parlamente zemalja potpisnica Dejtona.
Osim što nemaju formalno-pravni legitimitet, Bonske ovlasti nisu usvojene nijednim međunarodnim ugovorom, što znači da su one pravno nevažeće prema međunarodnom pravu.
3. Šmit krši međunarodno pravo
- Dejtonski sporazum nije dao visokom predstavniku zakonodavna ovlašćenja.
- Bonska ovlašćenja nisu pravno valjana, jer ih nikada nije ratifikova Parlament BiH.
- Namećući izmjene Krivičnog zakona, Šmit je prekršio načelo suvereniteta BiH (član 2. Povelje UN-a).
- Miješanje u zakonodavni sistem države bez mandata UN-a i Parlamenta BiH predstavlja kršenje međunarodnog prava (član 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima).
4. Šta BiH može učiniti?
Bosna i Hercegovina može preduzeti međunarodne pravne korake protiv Šmita, i to:
4.1. Tužba pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ)
ICJ (International Court of Justice) nadležan je za sporove između država. BiH može podnijeti tužbu protiv Njemačke kao države koja je imenovala Šmita, jer je njegovo djelovanje protivno međunarodnom pravu i suverenitetu BiH.
4.2. Tužba pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR)
Građani BiH mogu podnijeti tužbu protiv Šmita zbog kršenja prava na demokratsko odlučivanje, jer je njegovo nametanje zakona direktno protivno načelu pravne sigurnosti i demokratije.
4.3. Tužba pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC)
Ako Šmitovo djelovanje dovede do sistemske zloupotrebe vlasti, može biti osnovan slučaj pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) zbog političke represije i donošenja zakona bez pravnog osnova.
Šmit nema pravo mijenjati Krivični zakon BiH jer za to nema uporište u Dejtonskom sporazumu ni u međunarodnom pravu. Bonska ovlašćenja su politička odluka, a ne pravni dokument, i njihovo korišćenje predstavlja pravnu zloupotrebu i prekoračenje ovlašćenja.
Bosna i Hercegovina ima pravne mehanizme da ospori Šmitove odluke na međunarodnim sudovima i zaštiti svoj suverenitet. Ključni potez je tužba pred Međunarodnim sudom pravde protiv Njemačke, jer je Berlin postavio Šmita bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN-a.
Šmit je namećući izmjene Krivičnog zakona BiH obesmislio pravo građana da određuju vlastite zakone i nezakonito optužio Dodika.
Kristijan Šmit, namećući izmjene Krivičnog zakona BiH, preuzeo je ovlašćenja koje mu Dejtonski sporazum ne daje, obesmislio demokratski proces u BiH i direktno narušio suverenitet građana – kako Federacije BiH, tako i Republike Srpske.
5. Šmit je pravo građana i Parlamenta stavio van snage
Krivični zakon BiH, kao jedan od temeljnih zakona države, može se mijenjati isključivo kroz zakonodavni proces u Parlamentarnoj skupštini BiH. Međutim, Šmit je zaobišao ovaj proces, donio vlastitu odluku i u potpunosti eliminisao pravo demokratski izabranih predstavnika BiH da odlučuju o kaznenim normama.
Time je:
- Obesmislio rad institucija BiH i poništio ulogu Parlamenta.
- Onemogućio građane BiH da putem svojih izabranih predstavnika mijenjaju Krivični zakon.
- Direktno uticao na pravosuđe tako što je stvorio osnovu za politički proces protiv Milorada Dodika i vlasti Republike Srpske.
6. Šmit je pravo Republike Srpske na krivični suverenitet poništio jednim potezom
Prema članu III Ustava BiH, entiteti imaju nadležnosti nad svim pitanjima koja nisu izričito dodijeljena BiH. Budući da Ustav BiH nigdje ne spominje krivično zakonodavstvo na državnom nivou, Srpska ima pravo na donošenje vlastitog krivičnog zakonodavstva, a izmjene Krivičnog zakona BiH treba da budu dogovorene kroz institucije, a ne nametnute od strane međunarodnog birokrata.
Šmit je:
- Oduzeo pravo Narodnoj skupštini Republike Srpske da učestvuje u izmjenama Krivičnog zakona BiH.
- Prisvojio ovlašćenja koja pripadaju zakonodavcima entiteta i države.
- Svojim dekretom uveo pravni presedan prema kojem OHR može direktno kazneno procesuirati političke predstavnike Republike Srpske.
7. Šmit je optužio Dodika u ime građana kojima je oduzeo pravo odlučivanja
Šmit nije samo prekršio Dejton, već je direktno oblikovao pravosudne procese u BiH tako što je optužnicu protiv Dodika učinio neizbježnom.
Optužujući Dodika na osnovu Šmitovih izmjena zakona, Tužilaštvo BiH ne primjenjuje zakon koji su donijeli legalni organi vlasti, već zakon koji je Šmit nelegalno nametnuo.
Time je:
- Uveo pravnu nesigurnost – ako visoki predstavnik može mijenjati krivične zakone bez parlamenta, onda nijedan zakon u BiH više nije siguran.
- Politizovao pravosuđe – sudski procesi sada zavise od volje OHR-a, a ne od zakona koje donosi Parlament BiH.
- Postavio presedan prema kojem OHR može određivati kaznene mjere protiv bilo kojeg političara ili građanina u BiH bez demokratskog legitimiteta.
8. Šta BiH i Republika Srpska mogu učiniti?
BiH i Republika Srpska mogu preduzeti pravne korake protiv Šmita, uključujući:
8.1. Tužba pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ)
BiH može tužiti Njemačku jer je imenovala Šmita bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN-a, čime je prekršila međunarodno pravo.
8.2. Tužba pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR)
Građani BiH mogu tužiti OHR zbog kršenja demokratskog prava na donošenje zakona kroz parlament, što je suprotno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
8.3. Politička blokada odluka OHR-a na nivou BIH
- Republika Srpska može usvojiti zakon kojim se Šmitove odluke proglašavaju nevažećima na teritoriji Srpske.
- Pokrenuti proces u UN-u kako bi se Šmitova uloga formalno osporila.
Šmit nije samo prekršio Dejtonski sporazum, već je nelegalno promijenio Krivični zakon BiH, čime je eliminisao pravo građana i demokratskih institucija da odlučuju o zakonima koji ih obvezuju.
Njegova odluka je direktno politički mitivisana, jer je postavila pravni okvir koji omogućuje kazneni progon Dodika bez demokratskog legitimiteta.
BiH, a posebno Republika Srpska, ima pravne mehanizme da ospori Šmitove odluke na međunarodnim sudovima i zaštiti svoj suverenitet. Ključni potezi uključuju tužbu pred ICJ-om protiv Njemačke i pravne akcije pred ECHR-om.
