Arhimandrit Ilarion hirotonisan u episkopa novobrdskog

208
Foto: SPC

Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije služio je u Spomen-hramu Svetog Save na Vračaru svetu arhijerejsku liturgiju i hirotonisao arhimandrita Ilariona u čin episkopa novobrdskog.

Pored mnogobrojnih vjernika, svetoj liturgiji i svečanom činu hirotonije arhimandrita Ilariona u čin episkopa novobrdskog prisustvovale su i visoke zvanice iz političkog, kulturnog i javnog života Srbije.

Prethodno je u Sabornom hramu Svetog arhangela Mihaila u Beogradu izvršen čin narečenja izabranog episkopa novobrdskog.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve (SPC) izabrao je na redovnom zasjedanju u Beogradu u maju ove godine arhimandrita Ilariona, igumana manastira Draganac kod Gnjilana, za vikara patrijarha srpskog sa titulom episkop novobrdski.

Arhimandrit Ilarion rođen je kao Rastko Lupulović 16. oktobra 1974. godine u Beogradu, od oca Ilije i majke Danice.

Osnovnu i srednju školu je pohađao u Beogradu, a 1991. godine upisao je Fakultet dramskih umjetnosti, smjer gluma.

Pokazao je veliki umjetnički talenat i u pozorištu Atelje 212 bio je viđen kao jedan od perspektivnijih glumaca mlađe generacije.

Međutim, ljubav prema Hristu i monaškom pozivu bila je jača.

Još od 1992. godine redovno dolazi u manastir Visoki Dečani i konačno 1996. godine u tom manastiru, sa blagoslovom igumana, a sadašnjeg episkopa raško-prizrenskog Teodosija, postaje iskušenik.

Zamonašen je 1998. godine, na praznik Svetog kralja Stefana Dečanskog, u čin male shime, dobivši monaško ime Ilarion, po Svetom Ilarionu Velikom. U čin jerođakona je rukopoložen 1999. godine, a 2001. godine biva rukopoložen u čin jeromonaha.

Budući posebno nadaren za umjetnost, pored ostalih poslušanja najčešće je ikonopisao u manastirskoj radionici.

Foto: SPC

Od 2008. do 2010. godine, u dva navrata po nekoliko mjeseci, boravi u manastiru Pećkoj Patrijaršiji pomažući u redovnim bogosluženjima i pripremajući manastir pred ustoličenje Njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja u oktobru 2010. godine.

Nedugo poslije toga, po blagoslovu episkopa raško-prizrenskog Teodosija, određen je za vršioca dužnosti nastojatelja manastira Gorioč, gdje je pokazao veliku revnost u radu sa vjernim narodom Istočkog kraja i pomažući sestrinstvu u obnovi te svetinje.

Na Sretenje Gospodnje 2011. godine je poslat u manastir Draganac u Kosovskom Pomoravlju, gdje je preuzeo upravu manastira, prvo kao vršilac dužnosti nastojatelja, a potom i kao nastojatelj manastira u kome se ubrzo skupilo bratstvo od desetak monaha i iskušenika.

U Kosovskom Pomoravlju nastavio je da radi ne samo na izgradnji i adaptaciji manastira Draganac, već i sa duhovnim bogaćenjem vjernika.

Redovno je predavao vjeronauku djeci u lokalnoj srpskoj školi i često držao predavanja širom Eparhije na različite bogoslovske teme.

On je 2012. godine odlikovan činom protosinđela, a na Đurđevdan 2015. godine rukoproizveden u čin arhimandrita i imenovan za arhijerejskog zamjenika Episkopa raško-prizrenskog.

Pored završenog Fakulteta dramskih umjetnosti, 2010. godine upisao je Bogoslovski fakultet, koji je završio u roku od četiri godine sa zavidnim uspjehom.

Govori engleski, francuski, italijanski i albanski jezik.