
Francuski pisac i svjetski klasik književnosti Onore de Balzak (1799-1850) začetnik evropskog realizma, autor stotine knjiga sa više od 2.000 likova, umro je na današnji dan 1850. godine.
U svojim romanima prikazao je široku galeriju likova iz svih društvenih sredina, raznih temperamenata i karaktera, koje pokreću raznolike pobude od novca do vlasti, od ljubavi i idealizma do slijepih nagona i brutalne eksploatacije.
Romani pod zajedničkim nazivom „Ljudska komedija“ imaju vrijednost socioloških studija i duboka su kritika francuskog društva.
Među njegovim romanima su: „Evgenija Grande“, „Čiča Gorio“, „Gopsek“, „Izgubljene iluzije“, „Seljaci“, „Rođaka Beta“, „Golicave priče“ i „Šuani“.
Balzak je najbolje je pisao kada je morao da vraća nagomilane dugove lihvarima, što je, po pravilu, uvijek bilo u „posljednji čas“.
Mnogi smatraju da mu je glave došla kafa, koju je konzumirao u neograničenim količinama tokom pisanja kako bi ostao budan.
Veliki pisac volio je novac i slavu – i to je, prema sopstvenom priznanju, bio njegov osnovni motiv za pisanje.
Bavio se temama za koje je vjerovao da su popularne i da će interesovati čitaoce.
Često je pisao i po 16 časova dnevno, uz svijeću, ne bi li što prije objavio svoje djelo.
Nije posvećivao naročitu pažnju frazama, slikama i nijansama stilskog savršenstva.
Izražavao se često poput najbanalnijih pisaca takozvane narodne literature.
Zbog toga, jedan broj njegovih knjiga i pripovjedaka ostavlja utisak nedovršenosti i neurednosti, ima grešaka u tekstu, a pojedini dijelovi su površni ili nedovršeni.
Ipak, Balzak je jedan od najvećih pripovjedača svih vremena, a mnogi književni kritičari stavljaju ga rame uz rame sa Lavom Nikolajevičem Tolstojom, Fjodorom Mihailovičem Dostojevskim i Čarlsom Dikensom.