– Ne postoji nijedan čovjek koga sam sreo na zemlji kome možete reći sve u oči, sve što vam se ne sviđa, sve protiv njega i na njega, i da onda očekujete da vam kaže – dobro, ti meni reče čovječe ovu riječ. Da vas zagrli i da vas pomiluje po glavi, a ne da vam o glavi radi. To je Amfilohije. Zato je danas vaskrs – ovim riječima se vladika diseldorfski i njemački Grigorije oprostio u ime svih vladika od mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.
Obraćajući se okupljenima za trpezom priređenom u spomen mitropolita Amfilohija, Grigorije je istakao da je kao osamnaestogodišnjak poželio da mu duhovnik bude Amfilohije, te da je to bila želja svakog mladića koji je postojao na tlu Srpske pravoslavne crkve.
– Kad sam došao kod Amfilohija, on mi je rekao: „Ajde ti kod Atanasija, biće ti bolje“. Mislio sam kako nemam sreće, a onda me je Atanasije cijelog života upućivao na Amfilohija – prisjetio se vladika Grigorije.
– Na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, on je bio onaj učitelj koji nesebično otkriva svijet teologije, tumačeći nam autentično ne samo učenje o Bogu, već i sam život i sve od čega je život sačinjen. Svojom pojavom, izuzetno širokim obrazovanjem, naročito životnom energijom, nepokolebljivom i živom vjerom u Hrista Boga, a ponajviše svojim bezgraničnim čovjekoljubljem, od prvih dana se uz svog najboljeg prijatelja Atanasija nametnuo kao naš učitelj i putevoditelj. Onaj kome se bezuslovno vjeruje, onaj za kojim se ide i to se ide bez zadrške. Kud on ide, mi idemo za njim, s punim povjerenjem. Ali ono što je najčudesnije i najdivnije, on to nikada od nas nije tražio. Idemo za njim sa povjerenjem i ljubavlju, i to čak najtežim stazama. Takav neprikosnoveni autoritet potonjeg cetinjskog arhipastira, ponad svega je izdreo iz njegove duhovne i duševne širine, kojom je umeo da prigrli i razume svako ljudsko biće, bez obzira na prirodu njegovog posrnuća ili na težinu pada. Kakvi god da smo, pred njim smo svi bili jednaki, u njegovoj ljubavi i sverazumijevanju koje nam je pružao, dozvoljavajući nam svima podjednako da nesputano uzrastamo uz njegovu dobrotu i strpljenje. Takav je bio Amfilohije kao učitelj – rekao je vladika Grigorije.
U svom govoru vladika je istakao kako je Amfilohije u Crnoj Gori rodio svoje duhovne sinove koji “zahvaljujući njegovoj nadljudskoj borbi mogu sada polako da upravljaju brodom kroz mirno more”.
Podsjetio je i da će Mitropolija uskoro dobiti novog mitropolita, ali da on neće biti kao Amfilohije.
– Ali treba da shvatimo da nećemo moći u Saboru da imamo drugog mitropolita. Nećemo moći da imamo drugog Amfilohija, jer on ne postoji. I u tom smislu možda je danas najbolja poruka da se od njega naučimo onome čime je on živio, a to je ljubav i praštanje. Nezlopamćenje – rekao je vladika.
Na kraju govora, Grigorije je istakao kako danas u Crnoj Gori mnoge duše plaču, te da ne može da se otme utisku da je Amfilohije danas vaskrsao.
– Ne postoji nijedan čovjek koga sam sreo na zemlji kome možete reći sve u oči, sve što vam se ne sviđa, sve protiv njega i na njega i da onda očekujete da vam kaže „dobro ti meni reče čovječe ovu riječ“. I da vas zagrli i da vas pomiluje po glavi, a ne da vam o glavi radi. To je Amfilohije. Zato je danas vaskrs. Hristos vaskrse – zaključio je.
Podsjetimo, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije preminuo je u petak u kliničkom centru u Podgorici, a sahranjen je danas u Sabornom hramu u Podgorici.
Posmrtni ostaci mitropolita Amfilohija dopremljeni su juče u Podgoricu iz cetinjskog manastira, gdje su bili izloženi u hramu Hristovog vaskrsenja, pošto je veliki broj građana došao da se oprosti i oda posljednju poštu.
