Bošnjačke političke neistine priključile BiH na respirator

18
Foto: izdvojeno.ba

Piše: Milorad Gutalj (SRNA)

Sve bošnjačke političke partije pretvorile su se u jedinstven orkestar u kojem jedne terciraju, druge basiraju, ali sve podjednako jako udaraju u bubnjeve da što glasnije odjekuje svijetom njihova briga za jedinstvenom, cjelovitom i suverenom BiH koju im navodno ugrožavaju Srbi i Hrvati.

Tom orkestru pridružio se čak i lider SBB-a Fahrudin Radončić koji se, izjavom da Bakiru Izetbegoviću treba pomoći u šahovskoj igri protiv nervoznog (Milorada) Dodika i upornog (Dragana) Čovića da ne izgubi i partiju i državu, politički ponizio pred vođom SDA i svojim biračkim tijelom, kao i većinom građana koji su pratili njegov političi život.

Odmah treba reći Radončiću i, naravno, bošnjačkom političkom orkestru, da Izetbegović nikad nije imao državu pa je ne može nikada ni izgubiti, uz konstataciju da se Radončić ovom izjavom odrekao svoje političke konstante i direktno pokazao da mu nedostaje liderska sposobnost da diriguje bošnjačkim političkim orkestrom.

Nije nikakvo iznenađenje da su se bošnjačke političke partije okupile u jedinstven orkestar i da sviraju po vlastitim nacionalnim taktovima, ali je moralno neopravdano, ljudski nekorektno, komšijski neprihvatljivo i neshvatljivo, politički zbunjujuće, a ekonomski zabrinjavajuće, da sve redom ne govore istinu, nego krivicu za (ne)funkcionisanje BiH prebacuju na Srbe i Hrvate, odnosno srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i predsjednika Hrvarskog narodnog sabora Dragana Čovića.

Začuđujuće je i zabrinjavajuće da nijedan lider iz tog famoznog političkog bošnjačkog orkestra ne istupi i kaže: „Prekinite muziku, spustite bubnjeve, zar ne vidite da sviramo samo jednu melodiju i u jednom pravcu, što nikad neće prihvatiti ni Srbi ni Hrvati. Oni imaju svoju muziku, neće igrati po našim taktovima“.

Zabrinjavajuće da ovaj bošnjački politički orkestar i dalje insistira na skladnom muziciranju visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH, da bi i dalje udruženi nastojali da stvaraju novokompanovane melodije po kojima bi trebalo da igraju Srbi i Hrvati.

Bošnjački politički orkestar odobravajući pojačava horsku muzičku galamu kada visoki predstavnik nezakonito nameće dopunu Krivičnog zakona u dejtonskoj BiH, kada Ustavni sud suprotno Dejtonskom sporazmu nezakonito oduzima Republici Srpskoj poljoprivredno zemljište, šume i druga dobra koja joj po Dejtonskom sporazumu, odnono Aneksu 4 ovog sporazuma pripadaju.

Hrvati neće prihvatiti muziciranje bošnjačkog Sarajeva po izbornoj kajdanci po kojoj bi trebalo da dobiju spuštanje po dubini na niže organe vlasti „famoznog“ Željka Komšića čime bi ostali bez prava odlučivanja i upravljanja u organima vlasti, prvenstveno u Federaciji BiH.

Republika Srpska, naravno, ne želi da gubi ovlašćenja zagarantovana Ustavom i neće prihvatiti muzičke želje sarajevskog političkog orkestra koji ulaže velike nade da mu i dalje dirigent bude visoki predstavnik, potpomognut Ustavnim sudom BiH.

Članovi političkog sarajevskog orkestra ponašaju se kao da su vlasnici svih muzičkih instrumenata u ovoj zemlji, da samo oni drže muzička strune, ponašaju se kao da u ovoj zemlji uopšte nema instrumenata za Srbe i Hrvate, kao da ne postoji Republika Srpska, ponašaju se kao da nema Dejtonskog sporazuma. Za njih ništa drugo ne postoji osim sarajevske bine na kojoj sviraju, da bi drugi, koje ne uvažavaju, trebalo da slušaju i plaćaju njihovu muziku.

U želji da što više ocrne autohtone narode u ovoj zemlji Srbe i Hrvate, odnosno njihova rukovodstva, članovi sarajevskog političkog orkestra iznose nevjerovatne neistine samo da se svijetu, bolje reći zapadnim zemljama, prikažu kao idealan bezgrešan muzički sklad.

U nizu primjera da što više treba oblatiti srpski narod, odnosno njegove izabrane predstavnika, što je postala norma kod bošnjačkog političkog Sarajeva, dovoljno je, između ostalih, izdvojiti samo mišljenje šefa Kluba poslanika SDP u parlamentu BiH Saše Magazinovića.

Magazinović kao član Međunarodne parlamentarne alijanse protiv govora mržnje na konferenciji u Parizu, upravo je govorio jezikom mržnje protiv srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

Magazinović, kao član sarajevskog političkog orkestra, optužio je Dodika da je BiH doveo na korak do eskalacije, tvrdeći da Dodik „blokira državne institucije, da je državu doveo do ivice rata…“.

Ništa od ovoga što je Magazinović rekao nije istina, ali je svjesno tim izrečenim neistinama želio da Evropska unija to čuje i reaguje namećući rješenja, ali samo ona koja su Magazinoviću, i orkestru u kojem svira, prihvatljiva.

Magazinović zna da Dodik nije doveo BiH do nivoa eskalacije, da nije blokirao institucije i da nije dove BiH do ivice rata. Sve to Magaziović zna, ali mu je laž draža od istine pa misli da blateći druge sebi otvara put da dobije bolji instrument u bošnjačkom političkom orkestru na kome će nastaviti muzicirati sve dok visoki predsatavnici i Ustavni sud kreiraju politički reljef BiH po njegovoj i želji drugih članova političkog orkestra.

Bilo bi daleko svrsishodnije i za Magazinovića i za BiH da se priklonio istini i da kaže prave razloge ko i zbog čega blokira BiH, odnosno zajedničke institucije, ko najčešće pominje rat i ko je ovu zemlju doveo do nivoa eskalacije.

Magazinović bi, umjesto iznošenja neistine, trebalo da se sa sarajevskim političkim orkestrom zalaže za dijalog sa Srbima i Hrvatima o vraćanju na izvorni Dejtonski sporazum čime bi bila riješena sva mimoilaženja u političkom životu iznurene i već na respirator priključene BiH.

Koliko će BiH izdržati na respiratoru, na svu sreću ne zavisi od Magazinovića.