Brano Mićunović – posljednji garant Milove vlasti

1128
Foto: dan.co.me

Kontroverzni crnogorski biznismen Branislav Brano Mićunović nedavno je javno podržao Demokratsku partiju socijalista (DPS) Mila Đukanovića pojavivši se na „Patriotskom skupu“ pristalica ove partije na Cetinju.

Naime, samo tri dana kasnije, u nedjelju uveče, 6. septembra, organizovan je još jedan „Patriotski skup“ na Trgu nezavisnosti u Podgorici, koji je, prema procjenama policije, okupio oko 50.000 ljudi. Naime, skup na Cetinju bio je samo uvod u ono što se kasnije dešavalo u Podgorici.

Zvanično još nije saopšteno ko je organizator ovih skupova, ali se spekuliše da iza njih stoji upravo Brano Mićunović, ali i brojni kontroverzni biznismeni. Stoje oni ljudi, koji su neometano obavljali svoje poslove, pa i one za koje se javnost u Crnoj Gori već decenijama pita kako nisu dospijeli pod policijsku lupu, dok je dugih 30 godina vlast držao Milo Đukanović.

Jedan od lidera Demokratskog fronta i pobjedničke koalicije na parlamentarnim izborima, „Za budućnost Crne Gore“, Milan Knežević, za Nova.rs kaže da je bilo neophodno da Milo padne kako bi ljudi poput Mićunovića izbili na površinu.

– Izgleda je bilo potrebno da Milo Đukanović padne na dno, da bi Brano Mićunović isplivao na površinu. Toliko vole Crnu Goru da još uvijek ne znamo ko je formalni organizator ovog „patriotskog“ piknika uz Tompsonove pjesme, 30 evra za gorivo i po sendvič iz „Volija“. Zato se u nedostatku Mila Đukanovića, ljubitelji Srba na traktorima slikaju sa novim „junacima“ izbornog poraza, što Mićunović svakako jeste u odevnoj kombinaciji reprezentacije Zimbabvea. A možda će svima biti jasnije kad počnu da se razotkrivaju tajni stomilionski računi i poslovi sivih eminencija našeg propadanja, čija je Brano Mićunović jedna od vodećih personifikacija. Onda možda u sendvič stave i kisele krastavce i majonez – kaže Knežević.

Foto: Boris Pejović/EPA

Za neke, Brano Mićunović je „ponos Crne Gore“ o čemu svjedoči i stranica na Fejsbuku, koja nosi upravo ovaj naziv, dok je za druge kriminalac i „gospodar Crne Gore“, bez čijeg se odobrenja ne može završiti nijedan ozbiljniji posao u sivoj zoni. Naime, u Crnoj Gori postoji izreka „nema kralja nema Tita, sad se ođe Brano pita“.

I pored brojnih spekulacija, zvanično nikada nije dokazano da je Mićunović bilo šta drugo do uspješan i pomalo misteriozan biznismen.

Rođen je 1953. godine u Nikšiću, a u mladosti je trenirao boks i bio pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA.

Ubistvo u Njemačkoj

U Novom Sadu je studirao ekonomiju, ali se nije dugo zadržao na fakultetu, a ni u zemlji. Njegovo ime se prvi put dovodi u vezu sa nekim krivičnim djelom kada je 1983. godine u Njemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga INE. Iako se spekulisalo, nikada nije dokazano da iza likvidacije stoji Mićunović.

Koliko je poznato, kroz domaće evidencije osuđenih za krivična djela, Mićunović se ne spominje. Posljednje godine 20. vijeka proveo je u zatvoru Spuž, jer je bio osumnjičen zbog ubistva, koje se dogodilo pod sumnjivim okolnostima.

Oslobođen je, zajedno sa svojim prijateljem Zdravkom Lopušinom, optužbi da je oktobra 2000. godine ispred podgoričkog Kliničkog centra ubio Nikšićanina Radovana Kovačevića, teško ranjenog u prethodnoj pucnjavi u kojoj je poginuo Cetinjanin Petko Pešukić.

Mićunović je bio vlasnik kockarnice u hotelu „Podgorica“, gdje je izbila krvava svađa. Na teret mu se stavljalo da je ispred Kliničkog centra u Podgorici, na do tada nezabilježen način, iz pištolja ubio ranjenog Kovačevića. Novinska fotografija sa suđenja bila je jedina prilika da šira javnost vidi kako uopšte Mićunović izgleda.

Sukob sa radikalima

Mićunović, zvanično, nije pripadao nijednoj crnogorskoj partiji, ali to ne znači da je bio politički pasivan.

U jesen 1992. godine, nije mu se dopala ideja da Vojislav Šešelj u Nikšiću održi stranački skup, pa ga je sa svojom družinom čekao na prilazu gradu. Miting radikala nije održan.

Deset godina kasnije, 2002. godine, Šešelj ga je optužio za umješanost u kriminal i ubistva Gorana Žugića, savjetnika crnogorskog predsjednika za bezbjednost. Šešelj je tada rekao da je Mićunović toliko moćan da je „pravi predsjednik Crne Gore“, koji „drži u šaci“ i samog Mila Đukanovića.

Iako nikada zvanično nije bio politički angažovan, tvrdi se da je pomogao Milu Đukanoviću da od 1996. godine pobjeđuje na izborima, iako to nikad nije dokazano.

Brano je uvijek bio tu za Mila

Kad god je Đukanoviću zatrebalo, Mićunović je bio tu za njega, bilo da se radi o zaštiti ili o pomoći, da se ostvari pobjeda nad političkim protivnicima.

Osim što je bio vlasnik FK Sutjeska, zvanično se bavio nekretninama i ugostiteljstvom. Imao je brojne klubove i kockarnice na primorju uključujući i kako se tad govorilo, najveću diskoteku na Balkanu – „Trokadero“ u Budvi.

Foto: EPA/Toms Kalnins

Ime Brana Mićunovića nalazi se na dvije međunarodne optužnice za šverc cigareta. Na onoj italijanskoj, sa Milom Đukanovićem i još nekoliko ljudi iz Crne Gore, osumnjičen je zbog šverca cigareta.

Ime ovog Nikšićanina je kraj Đukanovića i na švajcarskoj optužnici. Direktorka MANS-a Vanja Ćalović podsjetila je nedavno da su mediji prenijeli kako su švajcarski tužioci označili Mićunovića kao „sivu eminenciju svih ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori“.

On je prema ovim optužnicama, navodno, određivao koje će kriminalne organizacije iz Italije obavljati šverc, kao i koja će im roba biti na raspolaganju, odnosno, u kojem trenutku će se vršiti tranzit. Navodno je bio zadužen i za bliske kontakte sa Frančeskom Prudentinom, mafijaškim bosom iz Brindizija. Prudentino se dugo krio od italijanskih istražnih organa, a prema nekim verzijama, jedno vrijeme bio je i u Crnoj Gori.