Cvijanović: Bolji sam kandidat od Šarovića, on je u prednosti samo po broju nekretnina

31
Foto: Siniša Pašalić/Ringier

Institucije Republike Srpske su u protekle četiri godine realizovale brojne važne projekte, a u više navrata su povećavane plate i penzije, čime smo pokazali kapacitet da se nosimo uspješno sa svim izazovima u krizna vremena.

Poručila je ovo u intervjuu za Srpskainfo predsjednica Republike Srpske i potpredsjednica SNSD, Željka Cvijanović, koja je i kandidat te stranke za srpskog člana Predsjedništva BiH na predstojećim izborima.

Ona dodaje da je ponosna na rezultate koji su ostvareni u Srpskoj u posljednje četiri godine otkako je na funkciji predsjednice, kao i na ono što su radili da bi očuvali ustavnu poziciju Republike, ali da izazovi za Srpsku još nisu završeni.

Za par mjeseci su izbori i ističe Vam mandat predsjednika Srpske. S čim ste zadovoljni u ove protekle četiri godine, a čime niste?

Zadovoljna sam radom institucija i činjenicom da su sve bile efikasne i obavljale svoje poslove, i to u vrlo složenim uslovima. Skoro dvije godine od te četiri protekle su u znaku pandemije. Taman kad smo pomislili da smo već izašli iz te krize, javila se nova, globalna kriza, koja je dovela do rasta cijena hrane i energenata.

Dakle, zadovoljna sam radom institucija Srpske i time što smo uspjeli da obezbijedimo povećanje penzija i plata u više navrata. Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da smo intervenisali i prema realnom sektoru. Nastojali smo da uvažimo njihove zahtjeve da im se olakša rad u vrijeme pandemije, ali isto tako i u ovo vrijeme nove globalne krize. Srpska je ponovo pokazala svoj puni potencijal i kapacitet da se uspješno nosi sa svim izazovima. Pokazali smo mobilnost, pogotovo u zdravstvenom sektoru u vrijeme kada nas je pritisla pandemija. S druge strane, zadovoljna sam činjenicom da smo uspjeli realizovati brojne projekte, koji se odnose na omladinu i djecu. Intervenisali smo da bi se pravili novi vrtići, rekonstruisali i dograđivali neki postojeći vrtići, pravila školska i sportska igrališta, renovirale učionice, kupovala oprema koja je neophodna za naše učenike, ali i da bi se nastavni proces odvijao u primjerenijim uslovima. Mnogo je stvari stalo u ovaj period od četiri godine. Zadovoljna sam i činjenicom da smo radili na očuvanju ustavne pozicije Srpske i njene nadležnosti. Pokazali smo opredijeljenost institucija da se bore za svoja prava. Tu imamo mnoge izazove, koji neće prestati i nisu riješeni. Još je dalek put pred nama i kada su u pitanju rješavanja nekih infrastrukturnih problema, ali isto tako i problema koji se vezuju za status Republike Srpske.

Koji su to najveći izazovi s kojima se Srpska, a i Vi kao predsjednica, suočila u ove četiri godine?

Pritisak na zdravstveni sektor u vrijeme kada je krenula pandemija i sve ono što smo morali tada da radimo da se obezbijede lijekovi, maske, zaštitna oprema i kiseonik, oko kojeg je nastao problem samo zato što je neko htio to politički da eksploatiše ili da napravi situaciju u kojoj bi neko trpio političku štetu, ne vodeći računa o pacijentima. Naravno, krivicu tu pripisujem Agenciji za lijekove BiH, koja se maćehinski ponijela prema zdravstvenom sektoru i pacijentima. Međutim, zadovoljna sam jer su institucije Srpske reagovale blagovremeno i preuzele sve neophodno da opskrbimo i snabdijemo naše bolnice i domove zdravlja sa svim što je neophodno da preživimo to vrijeme. Zadovoljna sam činjenicom da smo u ovom teškom periodu, u kojem je zbog krize u Ukrajini došlo do ekonomske krize, uspjeli da povećavamo plate i penzije, te da reagujemo kada je u pitanju boračka populacija i socijalne kategorije. Istovremeno, nismo odustali od svih onih projekata koji se odnose na podršku različitim udruženjima kojima je pomoć potrebna. Realizovali smo brojne projekte i ojačali svijest da moramo uvijek biti okupljeni oko onog što su interesi Srpske.

Foto: Siniša Pašalić/Ringier

I ovog 11. jula u Potočare su došle brojne međunarodne diplomate da odaju poštu bošnjačkim žrtvama sa tog područja. Međutim, niko od njih, opet, kao ni ranije, nije obišao nijedno srpsko stratište u Podrinju. Da li su institucije Srpske proteklih godina radile dovoljno da se čuje glas porodica srpskih žrtava i da međunarodna javnost sazna za srpske žrtve sa tog, ali i drugih područja?

Jesmo, naravno. Institucije su se trudile, počev od borbe da se riješe pitanja problema oko Instituta za nestala lica na nivou BiH, koji je radio naopako i nepravedno, diskriminišući srpske žrtve ili porodice žrtava. Pokušavali smo kroz različite izvještaje i forume, koje smo organizovali preko naših predstavništava, ali i resornih ministarstava, Centra za istraživanje rata i ratnih zločina, da prezentujemo stranoj javnosti istinu i o srpskim žrtvama.

Ta borba, međutim, mora da bude u kontinuitetu. Naravno da ne možemo biti zadovoljni, iz prostog razloga jer postoji nejednak tretman prema žrtvama od samog početka rata do danas. Vrlo je tragično da međunarodni zvaničnici ukazuju poštovanje prema žrtvama iz jednog naroda dok se minimiziraju ili potpuno ignorišu žrtve srpskog naroda. To je neravnopravan tretman. Vjerujem da bi stvari danas izgledale mnogo drugačije da je pristup međunarodnog faktora ovdje bio drugačiji. Da su nakon rata imali ujednačen tretman, te da se vodilo računa o tome da su ovdje stradali i jedni, i drugi, i treći, i četvrti, onda bi bilo daleko više međusobnog povjerenja u BiH. Ne bi se koristile žrtve za bilo kakav politički cilj, a mi bismo jedni prema drugima sigurno osjećali više poštovanja i više želje da zajedno živimo, radimo, sarađujemo i da se bolje razumijemo. Mislim da je velikim dijelom međunarodni faktor kriv što mi danas živimo u ovakvom nepovjerenju jer su se oni stalno svrstavali na jednu stranu. Nejednak odnos prema žrtvama, koji je nefer i pogrešan, samo je jedan od primjera. Imate brojne primjere u političkoj ili institucionalnoj praksi gdje vidite neujednačen tretman. Stranci neće podići glas ni onda kada bošnjački političari rade neustavno. Valjda bi bilo logično da svi insistiraju na tome da se pridržavamo Ustava. Moj odnos prema žrtvama je takav da sve zaslužuju dužnu pažnju i dužno poštovanje. Zaslužuju da se odnosimo kao ljudi prema njima, a ne da jedne tretiramo na jedan povlašten način, a druge da totalno derogiramo ili da ih ignorišemo. Poštujem sve žrtve i žalim što se tako nešto dešavalo na ovom području, a i bilo gdje u svijetu, ali isto tako boli i ta nepravda.

Da li smatrate da upravo stranci ovdje potpiruju konflikte?

Potpiruju, itekako. Potpiruju time što se svrstavaju na jednu stranu, i politički, i na svaki drugi način. Oni to uporno rade. Dovedeni smo čak u situaciju da ovdje u Srpskoj sankcionišu ljude jer navodno krše Dejtonski sporazum, a imate s druge strane bošnjačke političare koji rade sve mimo onoga što je rekao Dejton. Stranci na to zažmire i prosto ignorišu takve pojave. Imate situaciju da šta god kažete u Srpskoj to se okarakteriše kao poziv na secesiju, poziv na separatizam i slično, ili neko odstupanje, odmicanje od Dejtona, a onda imate tamo u FBiH političke partije koje jasno promovišu koncept bez entiteta i koji govore o nekoj regionalizaciji BiH, ukidanju mehanizama zaštite Ustava, poput entitetskog glasanja ili zaštite koje postoje u domovima naroda ili veta u Predsjedništvu BiH. Niko na to ne reaguje. U Republici Srpskoj kad god i šta god kažete neko će reći “ovi su separatisti”. Uporno ponavljam da mi niti smo separatist, niti smo secesionisti. Ono što jesmo, jesmo ljudi koji hoće dosljednu primjenu Dejtona i Ustava koji jasno propisuju šta su čije nadležnosti u okviru ove države.

Kako komentarišete najavu Kristijana Šmita da će se angažovati u vezi s nastavnim programima istorije u BiH?

Ne znam šta Šmit želi da radi i šta on hoće, ali ono što sigurno znam jeste da je bilo šta što je vezano za naše nastavne programe u nadležnosti naših resornih ministarstava i naših institucija. Dejtonski sporazum i Ustav jasno propisuju čija je nadležnost obrazovanje. Dakle, to je posao domaćih institucija, a ne posao bilo kakvog stranca. Stranac ne može da interveniše, nešto mijenja i nameće. Ne postoji niko ko je dobio ovlaštenja za to bilo kakvom relevantnom rezolucijom ili aktom međunarodnog prava. Obrazovanje pripada Republici Srpskoj po Ustavu.

Foto: Siniša Pašalić/Ringier

Kandidat ste SNSD za srpskog člana Predsjedništva BiH. S obzirom na to da ćete imati tri protivkandidata iz Srpske, te da je Mirko Šarović ubijeđen u svoju pobjedu, koliko ste sigurni u Vašu pobjedu?

U vrijeme predizbornih kampanja svi se smatraju pobjednicima, ali suština je da je narodna volja ta koja definiše ko je pobjednik. Sigurna sam da tu apsolutno imam ubjedljivu prednost u odnosu na ostale kandidate i da ću dobiti podršku građana jer su oni navikli na mene, a i ja na njih. Ima jedna stvar u kojoj definitivno Mirko Šarović prednjači u odnosu na mene, a to je činjenica da on ima šest nekretnina u Srbiji, a ja nijednu izvan Republike Srpske. Tu Šarović jedino ima prednost, dok je u svim drugim segmentima prednost na mojoj strani.

Mislim da naš narod pamti Šarovića kao čovjeka koji je obavljao funkcije na nivou BiH, i u potpunosti ignorisao institucije Srpske. Sjećam se odlično kako je u parlamentu Srpske, između ostalih, i meni prijetio prstom, iako sam tada bila predsjednik Vlade Republike Srpske. Njega ne interesuju stavovi institucija Srpske i govorio je da će, dok god sjedi u Sarajevu, biti tako. Pa, eto, ne sjedi više u Sarajevu i nije više tako kako je bilo dok je on sjedio, već je drugačije. Onaj ko sjedi u Sarajevu mora da ima čvrstu vezu sa institucijama Srpske jer u ime Republike i sjedi u Sarajevu. Mora postojati čvrsta saradnja i veze sa institucijama Srpske. Moja politika je sasvim drugačija, ona ne znači da neko sjedi u Sarajevu i izoluje se od Republike Srpske, nego suprotno. Mora da radi u saradnji sa institucijama Srpske i to jeste moja namjera da tako radim. Onaj ko bude izabran u Predsjedništvo BiH izabran je na teritoriji Srpske, a nije izabran na teritoriji cijele BiH, pa da treba da se umiljava svima naokolo i da bude više miljenik onih drugih nego ovih koji ga ovdje biraju. Šarović pripada politici koja nije ostala da diskutuje u NSRS, a kamoli da glasa o bilo kojem važnom pitanju u Srpskoj. Godinama imaju sasvim naopak politički pristup, a to je da kad god je u pitanju neka važna tema, oni odu iz NSRS jer ne žele ili ne smiju da se bave važnim političkim pitanjima. Sjećam se da je Šarović jednom napustio NSRS sa svojim poslanicima, a onda otišao da gostuje na jednoj televiziji sa Bakirom Izetbegovićem i da objašnjava šta se to dešava u parlamentu Srpske.

Ono što se dešava u NSRS treba objašnjavati građanima koji žive ovdje. Nemam nikakvu potrebu da to objašnjavam nekome ko živi izvan Srpske, osim kada trebam da protumačim zašto smo donijeli određene zaključke i slično. Uskoro ćemo imati izbore i to je uvijek prilika da se građani opredijele kakvu politiku hoće. U tom opredjeljivanju je, naravno, važno da svako procijeni šta hoće i kakav odnos hoće funkcionera koji sjede u Sarajevu prema Srpskoj. Sigurna sam da naši građani hoće da vide vezu između onog kojeg su izabrali i poslali u Sarajevo sa institucijama Republike Srpske.

Koliko za Vas predstavlja izazov da budete srpski član Predsjedništva, nakon što ste bili i premijer i predsjednica Srpske?

Naravno da su svi poslovi koje sam ranije obavljala drugačiji u odnosu na taj ali opet na neki način vezani ste za institucije Srpske, imate pravila, procedure, ono što treba da se radi i imate Ustav koji je to sve definisao. Prema tome, ne vidim nikakav problem. I ranije, dok sam bila ministarka, premijerka i predsjednica Srpske, nisam bila izolovana od pitanja koja se odnose na međunarodne odnose, odbranu i, generalno, spoljnu politiku. Ne vidim nikakav poseban izazov. Ono što treba da bude trajno opredjeljenje funkcionera koji su izabrani u Srpskoj jeste da štite Ustav i zakon. Njihova obaveza jeste da imaju u vidu šta su to nadležnosti Srpske i da sjedeći u Sarajevu ne otimaju institucijama Republike nadležnosti koje im pripadaju. Zahvalna sam srpskom članu Predsjedništva, Miloradu Dodiku, jer je sve ovo vrijeme imao čvrstu saradnju s predsjednikom Srpske i Vladom RS. Da li će biti opstrukcija, ukoliko postanem član Predsjedništva? Pa svako ko ne želi da prihvati realnost u BiH da je ovo složena zemlja sastavljena od dva entiteta, koja imaju svoje nadležnosti propisane Ustavom, imaćete od njega opstrukciju. Međutim, mene ne obavezuju nečije opstrukcije ako znam šta je Ustav i šta su moje obaveze, te šta građani Srpske od mene očekuju.

Foto: Siniša Pašalić/Ringier

Nakon što Vam je Velika Britanija uvela sankcije, u medijima su počele spekulacije kako bi Kristijan Šmit mogao da zabrani Vama i Miloradu Dodiku učešće na izborima. Da li se plašite da bi se tako nešto moglo desiti?

Ne plašim se uopšte i ne razmišljam o takvim stvarima. Da je to sve tako kako mnogi prizivaju i priželjkuju, onda bi to samo bila dodatna potvrda da je ovdje stanje apsolutno bolesno. Zamislite, imate izbore i propisane procedure, rokove, političke partije koje postoje, a koje imaju svoje programe, i treba da dođe neko sa strane i kaže ko smije biti kandidat, a ko ne. Pa šta će oni sad tražiti od političkih partija – da im daju liste, pa da oni kažu ko može biti na njoj, a onda da kažu i građanima koga da zaokruže? To je apsurdno. Dakle, ne bavim se tim spekulacijama. Kandidat sam SNSD za srpskog člana Predsjedništva i ne interesuje me nikakav Šmit, ni bilo ko u Sarajevu ko priziva tako nešto jer je stanje već, ionako, dovoljno bolesno i ne treba ga činiti još bolesnijim. Svi izbori su do sada označeni kao fer, demokratski i slobodni, pa idemo u još jednu političku utakmicu u kojoj će pobjediti oni koji su bolji i koji su po volji naroda, a ne bilo koga drugog. To da li sam ja po volji nekog stranca, to mi uopšte nije dominantno niti važno. Radim u interesu građana, i očekujem da oni razumiju šta je moj politički koncept.