Cvijanović: Odluka Ustavnog suda BiH je sastavni dio procesa urušavanja Dejtona

21
Foto: SRNA

Predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović rekla je da je posljednja odluka Ustavnog suda, kojom se osporava član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske, sastavni dio procesa derogiranja postojećeg ustavnopravnog poretka, te urušavanja dejtonskih temelja na kojima počiva BiH.

“Ogromna je šteta koju ovakvi potezi nanose Republici Srpskoj, a samim tim i funkcionisanju BiH i zbog toga smatramo da je potrebno hitno zaustaviti proces antiustavnog djelovanja pojedinih institucija na nivou BiH i vratiti se Ustavu i ustavnim rješenjima”, ukazala je Cvijanovićeva u uvodnom izlaganju na posebnoj sjednici parlamenta Srpske.

Napomenuvši da ova odluka još nije objavljena, Cvijanovićeva je konstatovala da je već dovoljno alarmantno što, prema saopštenju suda, određuje da se “u regulisanju pitanja državne imovine radi o isključivoj nadležnosti BiH”.

“To znači da su sudije Ustavnog suda BiH zanemarile činjenicu da su u članu 3. Ustava BiH, kojeg su dužni da štite, eksplicitno nabrojane nadležnosti zajedničkih institucija na nivou BiH, a da se nijedna od njih ni približno ne odnosi na državnu imovinu. U istom članu Ustava jasno je navedeno i to da ‘entitetima pripadaju sve funkcije i ovlašćenja, koja ovim Ustavom nisu izričito data institucijama BiH'”, naglasila je Cvijanovićeva.

Ona je navela da nasuprot ovim, očito namjernim previdima Ustavnog suda, stoji jasna ustavnopravna činjenica da je Dejtonskim mirovnim sporazumom uspostavljen teritorijalni princip koji je imovinu pripisao onom subjektu na čijoj se teritoriji nalazi – znači entitetima.

U uvodnom izlaganju Cvijanovićeva je podsjetila da je Amandmanom 32 na Ustav Republike Srpske iz 1998. godine, kojim je mijenjan član 68 Ustava Srpske, regulisano da Republika Srpska, između ostalog, uređuje imovinske i obligacione odnose, te vrši zaštitu svih oblika imovine.

Budući da je upravo Ustavni sud BiH ranije utvrdio da je ova odredba Ustava Republike Srpske u skladu sa Ustavom BiH, a da je isto to potvrdila i Venecijanska komisija u svom Mišljenju, kaže Cvijanovićeva, nameće se zaključak da Ustavni sud BiH posljednjom odlukom nije prekršio samo Ustav i pravni poredak u BiH, već i svoju prethodnu odluku.

Ona je rekla da je s ciljem boljeg razumijevanja imovinsko-pravne problematike u BiH, potrebno pomenuti nekoliko stvari, a najprije to da je 2001. godine u Beču zaključen međunarodni Sporazum o pitanju sukcesije o raspodijeli imovine bivše SFRJ koji je potom i ratifikovan u svim zemljama potpisnicama, kao i da su do marta 2005. godine, ovom imovinom u BiH nesmetano upravljali i raspolagali nadležni organi Republike Srpske i FBiH – i to u Republici Srpskoj na osnovu već pomenutog člana 68 Ustava Republike Srpske, kojim je propisano da Srpska uređuje i obezbjeđuje svojinsko-pravne odnose i vrši zaštitu svih oblika svojine.

Predsjednik Srpske je podsjetila da je u martu 2005. godine, visoki predstavnik nametnuo tri zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom – BiH, FBiH i Republike Srpske, definišući da je to, kada je riječ o Republici Srpskoj, nepokretna imovina koja pripada BiH na osnovu međunarodnog Sporazuma o sukcesiji, kao i nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja imala SR BiH do 31. decembra 1991. godine, a koja se smatra vlasništvom ili posjedom bilo kojeg nivoa vlasti ili javne organizacije u Republici Srpskoj.

“Suprotno tome, visoki predstavnik tada nije donio Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Brčko Distrikta, već je uz superviziju istog, Brčko Distrikt donio Zakon o javnoj imovini i sva imovina, osim imovine u privatnom vlasništvu, pripala je Brčkom što ukazuje na različit i krajnje nedosljedan pristup visokog predstavnika o istom pravnom pitanju”, istakal je Cvijanovićeva.

Prema njenim riječima, predviđeno je da ovi nametnuti zakoni ostanu na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje sprovođenje kriterijuma koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, FBiH i Republike Srpske, a na osnovu kojeg će Savjet ministara i vlade oba entiteta zaključiti Sporazum o raspodjeli te imovine potrebne za sve nivoe vlasti.

S tim ciljem Savjet ministara je već 2004. godine formirao Komisiju za državnu imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanja prava i obaveza BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH u upravljanju državnom imovinom.

“Ali s obzirom na to da Komisija u prvih pet godina nije uspjela usaglasiti tekst zakona, pa nije ni upućen Savjetu ministara, Narodna skupština Republike Srpske je usvojila Zakon o statusu državne imovine, koja se nalazi na teritoriji Srpske, a pod zabranom je raspolaganja”, dodala je Cvijanovićeva.

Međutim, dodala je ona, visoki predstavnik je nalogom od 5. januara 2011. godine obustavio primjenu ovog zakona do stupanja na snagu odluke Ustavnog suda o navedenom zakonu.

“Po zahtjevu Sulejmana Tihića za ocjenu ustavnosti ovog zakona, Ustavni sud je utvrdio da ‘Republika Srpska nema ustavnu nadležnost da reguliše pravnu materiju koja je predmet statusa državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja’, ali tom prilikom nije odlučio ko je vlasnik te imovine. Dakle, Ustavni sud nije eksplicitno rekao da Republika Srpska nije vlasnik imovine, ali joj je zabranio da njome upravlja, što navodi na zaključak da Ustavni sud ima namjeru da imovinu Republike Srpske proglasi imovinom BiH”, ukazala je Cvijanovićeva.

U obrazloženju ove odluke, Ustavni sud, između ostalog, navodi da je i visoki predstavnik konstatovao da Ustav BiH ne sadrži izričite odredbe o tome kako državna imovina mora da bude podijeljena između različitih nivoa vlasti, što je u svom Mišljenju potvrdila i Venecijanska komisija.

S druge strane, naglasila je Cvijanovićeva, Parlamentarna skupština BiH nikada nije donijela nijedan propis iz oblasti imovinsko-pravnih odnosa.

“Svi propisi iz te oblasti, po principu podjele nadležnosti utvrđene Ustavom BiH, u isključivoj su nadležnosti entiteta, a primjer su Zakon o stvarnim pravima, Zakon o premjeru i katastru i drugi propisi iz ove oblasti. Imajući to u vidu, postavlja se pitanje kako je sud mogao donijeti odluku bez materijalnog propisa?

Takođe, ova odluka je sasvim suprotna odluci istog tog suda broj U-5/98 /po apelaciji Alije Izetbegovića/ kojom je meritorno odlučeno da su Republika Srpska, odnosno entiteti, isključivo nadležni po principu podjele vlasti da regulišu imovinsko-pravne odnose u skladu sa članom 68, stav 6 Ustava Republike Srpske”, precizirala je Cvijanovićeva.

Ona je konstatovala da je sasvim jasno da je Ustavni sud BiH u dva potpuno ista slučaja odlučio drugačije jer je prvo potvrdio pravo vlasništva zemljišta Republici Srpskoj, a onda je to pravo ograničio.

“Čim postoji namjera da se jedno pravo ograniči, postoji i namjera da se to pravo oduzme”, istakla je Cvijanovićeva.

U pogledu pozivanja na pravni kontinuitet, predsjednik Republike je podsjetila da je Aneks četiri Dejtonskog sporazuma, koji je Ustav BiH u članu 1 preimenovao raniju Republiku BiH u BiH što je njeno novo zvanično ime bez bilo kakve odrednice, te regulisao da će ona nastaviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu i u okviru priznatih granica, ali sa sasvim novom unutrašnjom strukturom u skladu sa novim odredbama, to jeste odredbama dejtonskog ustava.

“To jasno upućuje da nema unutrašnjeg pravnog kontinuiteta jer je BiH
dobila sasvim novu unutrašnju strukturu. Ta unutrašnja struktura je regulisana tako da su nadležnosti BiH taksativno nabrojane, dok sve druge koje nisu izričito dodijeljene institucijama BiH pripadaju entitetima. Pitanje regulisanja imovine nije dodijeljeno institucijama BiH, što znači da to pravo pripada isključivo entitetima, te je i regulisano članom 68, stav 1, tačka 6 Ustava Republike Srpske.

A, kako je visoki predstavnik 2005. godine donio tri zakona o zabrani raspolaganja imovinom, on je grubo prekršio Dejtonski sporazum, odnosno ustavno načelo da su entiteti vlasnici teritorija i da na osnovu ustavne nadležnosti imaju pravo da regulišu imovinsko-pravne odnose i raspolažu imovinom”, pojasnila je Cvijanovićeva.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Takođe, dodala je ona, i same odluke istog Ustavnog suda BiH kojima se jednom potvrđuje ovo pravo, a drugi put se ono ograničava, potvrđuju kršenje ustava od onog ko bi trebalo da bude njegov zaštitnik, ali i dovodi građane i institucije u stanje pravne nesigurnosti.

“Kredibilitet Ustavnog suda BiH je evidentno urušen usljed nedosljednosti i kontradiktornih odluka, te zbog činjenice da je sebi nelegalno prisvajao ulogu ustavotvorca, umjesto tumača Ustava i zaštitnika ustavnosti, ali i priznanja jednog od bivših sudija da su prije donošenja odluka morali da se konsultuju sa visokim predstavnikom.

Da bi nam uskratili pravo da govorimo o ovim nedopustivim devijacijama, obično nam kao argument navode da su Ustavni sud BiH i visoki predstavnik dejtonske kategorije. Tačno, ali to da je Ustavni sud BiH dejtonska kategorija ne daje mu pravo, baš kao ni visokom predstavniku, koji je takođe dejtonska kategorija, da krši Dejtonski sporazum i dejtonski ustav, a oni su to činili”, istakla je Cvijanovićeva.

Ona je zaključila da građani onda mogu s pravom da postave pitanje zašto bi neko drugi bio uopšte dužan da poštuje odluke takvog suda.

Odluka Ustavnog suda BiH nesprovodiva

Predsjednica Cvijanović poručila je da je nesprovodiva odluka Ustavnog suda BiH prema kojoj bi poljoprivredno zemljište bilo izuzeto iz vlasničke strukture Republike Srpske, naglasivši da je paradoksalna činjenica da se ta institucija pretvorila u nosioca antidejtonskih i antiustavnih aktivnosti u BiH.

Cvijanovićeva je rekla da je potpuno jasno da je Ustavni sud BiH, osporavajući član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske, dodatno usložnio situaciju u pogledu imovine i onako komplikovane odnose u BiH.

“Čuli smo izjave bošnjačkih političkih prvaka i funkcionera o obaveznosti sprovođenja odluka Ustavnog suda BiH. Ovo je prilično licemjerno znajući da je u FBiH ostalo na desetine nesprovedenih ili tek djelimično sprovedenih odluka ustavnog suda na federalnom i na kantonalnom nivou. S druge strane, često od istih tih političara slušamo kako Dejtonski sporazum nije švedski sto odakle svako uzima ono šta hoće. I to je licemjerno, jer su upravo oni skloni posluživanju sa švedskog stola”, naglasila je Cvijanovićeva.

U prilog toj tvrdnji, Cvijanovićeva je navela primjer Aneksa dva Dejtonskog sporazuma koji reguliše pitanje granične linije između Republike Srpske i FBiH i ostavlja mogućnost korekcije granice 50 metara lijevo i desno od same granične linije naknadnim sporazumom entiteta.

“Samo tri odsto granične linije je obrađeno, a znamo koliko su građani koji žive na prostoru međuentitetske linije razgraničenja imali raznih imovinsko-pravnih i administrativnih problema. Ovo pitanje nije nikad riješeno jer su to blokirale bošnjačke partije iz FBiH iako je Vlada Republike Srpske preduzimala korake i inicirala izvršenje ove dejtonske obaveze”, podsjetila je predsjednik Srpske.

U uvodnom izlaganju na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, Cvijanovićeva je istakla da je današnja BiH nastala međunarodnim ugovorom kao visokodecentralizovana zajednica dva ravnopravna entiteta.

“Dejtonskim sporazumom su Republika Srpska, koja je proglašena 9. januara 1992. godine, znači prije rata, i FBiH, tada pod drugim imenom, koja je nastala 18. marta 1994. godine, dakle tokom rata, prenijele određeni dio prava i obaveza na zajedničke institucije”, podsjetila je Cvijanovićeva.

Ona je naglasila da je suverenitet, kao najviše pravo u odlučivanju, ostao u entitetima koji su nastali prije zajedničke države, a koja je njihovom saglasnošću formirana krajem 1995. godine, istakavši da do tada nije postojala nikakva BiH u sadašnjim okvirima, a ona koja je postojala nije imala nijedan od tri osnovna kriterijuma državnosti – ni stanovništvo, ni teritoriju, niti suverenu vlast u granicama na koje je pretendovala.

“Koliko je tadašnja Republika BiH bila nepostojeća, a dejtonska BiH bez ikakvog unutrašnjeg pravnog kontinuiteta, ponajbolje ilustruje Odluka Ustavnog suda Republike BiH broj 47/92 od 8. oktobra 1992. kojom se proglašava ‘nevažećom tzv. Republika Srpska’. Da postoji unutrašnji pravni kontinuitet Republike BiH, onda ne bi ta ‘poništena’ Republika Srpska bila pregovarač i potpisnik Ženevskih i NJujorških prinicipa, niti svih 12 aneksa Dejtonskog sporazuma, a bila je”, podsjetila je Cvijanovićeva.

Ona je naglasila da je današnja BiH formirana zahvaljujući tome što je Dejtonskim sporazumom uspostavljena potpuno nova unutrašnja struktura zajedničke države, način izbora, donošenja odluka, te funkcionisanja organa, u skladu sa Ženevskim i NJujorškim principima iz septembra 1995. godine.

Cvijanovićeva je istakla da je Republika Srpska dala saglasnost na osnivanje takve nove države samo zato što je ona, kao Republika Srpska, međunarodno verifikovana Dejtonskim sporazumom kao ravnopravan entitet, te zbog brojnih ustavnih garancija koje podrazumijevaju jednakost i ravnopravnost konstitutivnih naroda na nivou BiH.

“Da su predstavnici Republike Srpske u Dejtonu znali da će odmah nakon potpisivanja sporazuma otpočeti proces njegove revizije i neustavnog razvlašćivanja Republike Srpske, sasvim je sigurno da sporazum nikada ne bi bio ni potpisan, što znači da zajednička država ne bi bila ni formirana”, rekla je predsjednik Srpske.

Prema njenim riječima, ovaj proces razvlašćivanja Republike Srpske godinama se dešavao usljed pritisaka međunarodnog faktora i nelegalnim djelovanjem, odnosno pravnim nasiljem visokih predstavnika, a nakon brojnih kritika ovih nedemokratskih postupaka, pribjeglo se drugoj metodi – tako što je ulogu visokog predstavnika postepeno preuzeo Ustavni sud BiH.

“Paradoksalna je činjenica da se institucija čiji je osnovni zadatak da tumači i štiti Ustav, pretvorila u nosioca antidejtonskih i antiustavnih aktivnosti u BiH. Ulogu zaštitnika ustavnosti, Ustavni sud je samovoljno zamijenio ulogom ustavotvorca, presuđujući politički i donoseći odluke koje nemaju pravno utemeljenje”, konstatovala je Cvijanovićeva.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Ona je ukazala da o suverenosti BiH najbolje govori činjenica da u Ustavnom sudu još sjede troje stranih sudija koji u procesu donošenja odluka često imaju odlučujuću ulogu i čine glasački blok sa bošnjačkim sudijama, najčešće, kojim se donose odluke suprotne postojećem ustavu.

“Strane sudije su u funkciji preglasavanja, mijenjanja dejtonskog ustavnog aranžmana, ograničavanja suvereniteta BiH, u funkciji sprečavanja vlasništva domaćih organa nad domaćim procesima, produbljivanja nepovjerenja među narodima i nepovjerenja u BiH, a time i u funkciji disolucije postojeće države”, zaključila je Cvijanovićeva u uvodnom izlaganju na posebnoj sjednici Narodne skupštine Srpske.

Djelovanje Ustavnog suda dovela BiH u gotovo bezizlaznu situaciju

Predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović ukazala je da je djelovanje Ustavnog suda kao instrumenta političkog Sarajeva narušilo same temelje na kojima BiH počiva i u kombinaciji sa ranijim mjerama visokih predstavnika dovelo je zemlju u gotovo bezizlaznu situaciju.

“Permanentna kriza i bavljenje istim statusnim pitanjima zbog upornih nasrtaja na ustavne nadležnosti Republike Srpske oduzimaju nam energiju za provođenje važnih redovnih poslova i reformskih aktivnosti i nepovratno uništavaju nadu da BiH može opstati na bazi ravnopravnosti svih naroda ili međusobnom uvažavanju”, rekla je Cvijanovićeva na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske.

Ona je istakla da najavljene apelacije u vezi sa Zakonom o stvarnim pravima ili one koje se odnose na ime Republike Srpske upućuju na novu krizu ili bolje reći krizu bez kraja, te da je zato važno da institucije Srpske imaju jasan odgovor.

Predsjednik Republike je u uvodnom izlaganju naglasila da BiH ne počiva na dogovoru, međusobnom uvažavanju i saradnji, već na pokušajima da se volja jednog naroda nametne svima ostalima uz pomoć stranih državljana.

Cvijanovićeva je ukazala da bez pravne sigurnosti i pravnih, umjesto političkih odluka pravosuđa, ne može biti uspostavljen stabilan i uređen sistem.

“Govoriti o principu vladavine prava, koji je jedna od najvažnijih tekovina Evropske unije, ali i savremene civilizacije uopšte, a istovremeno derogirati najviši pravni akt zemlje, naprosto nije moguće”, rekla je Cvijanovićeva.

Ona je navela da je kao predsjednik Republike Srpske bila dužna da sazove sastanak predstavnika institucija i svih političkih partija da čuje njihovo mišljenje s obzirom da je i ova odluka Ustavnog suda nedosljedna i antiustavna.

Cvijanovićeva je rekla da se u normalnoj državi, u kojoj Ustavni sud funkcioniše u normalnom sastavu i koji normalno djeluje u okviru Ustava štiteći ustavnost, ne postavlja se pitanje provođenja njegovih odluka.

“Ali, u državi u kojoj jedan politički funkcioner, poput Bakira Izetbegovića, priznaje da je Ustavni sud poluga bošnjačke politike i velikodušno ‘nudi’ da se on, bošnjački političar, odrekne ovog suda, u zamjenu za to da se Republika Srpska odrekne mehanizma entitetskog glasanja je brutalno ruganje i sudovanju i Ustavu. Brutalno je i ćutanje međunarodnog faktora u BiH na takvo opasno prisvajanje Ustavnog suda kao političkog instrumenta jednog etniciteta ili jedne političke partije”, ukazala je Cvijanovićeva.

Ona je dodala da je Republika Srpska navikla da strani predstavnici, u svojoj pristrasnosti, uporno ćute na sve što radi bošnjačka politika i uporno galame na sve što radi Republika Srpska i zato je BiH danas država u kojoj stoluje nepovjerenje jednih prema drugima, ali i nepovjerenje Srba, a sve više i Hrvata prema namjerama međunarodnog faktora.

“Da li su to stvari koje treba mijenjati – bilo da je riječ o realnoj slici ili percepciji? U svakom slučaju treba, ali to podrazumijeva iskren dijalog, kojeg nikad nije bilo, a da li će ga biti ne zavisi od nas, već od bošnjačkih političara i stranih predstavnika”, poručila je Cvijanovićeva.

Ona je naglasila da BiH nimalo neće pomoći to što se duboki problemi individualizuju i personalizuju, umjesto da se liječe uzroci, niti će joj pomoći to što se nameće stav da je reforma samo ono što podrazumijeva prenos nadležnosti, umjesto da se tretira suština.

“I mi bismo voljeli da živimo u ambijentu u kojem se odluke sudova poštuju i u kojem bi građani i Republike Srpske i FBiH uživali pravnu sigurnost. Za to je potrebno da sudovi rade u okviru Ustava i zakona, a ne da donose neustavne odluke ili da budu pod uticajem domaće ili strane politike”, naglasila je Cvijanovićeva.

Ona je navela da su devijacije prisutne ne samo u pogledu Ustavnog suda BiH, već i u okviru redovnog pravosuđa.

Cvijanovićeva je rekla da je zemlja u kojoj je moguće da se neki domaći političar ili strani ambasador raspituje o statusu nekog predmeta ili čak traži da se pokrene postupak protiv nekoga, osuđena je na propast, kao što je osuđen na propast i angažman strane politike kojom se brani takvo stanje.

Prema njenim riječima, država u kojoj se za ista djela ratnog zločina pripadnicima jednog naroda sudilo po blažem zakonu iz SFRJ koji je i bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a pripadnicima drugog naroda po drugom, strožem i donesenom godinama nakon završetka rata, njegovom retoraktivnom primjenom, pokazuje ambis pravosuđa.

“Kad sam o tome razgovarala sa međunarodnim predstavnicima nakon takve višegodišnje nakaradne prakse, rekli su mi: ‘Pa, evo pravljamo to sad’. Da, a šta je sa onima prema kojima je ta šteta retroaktivnom primjenoim zakona učinjena, a koja nije popravljena”, upitala je Cvijanovićeva.

Ona je ocijenila da je takvo eksperimentalno i politički motivisano pravosuđe nanijelo nemjerljivu štetu odnosima između naroda u BiH, ugledu međunarodnog faktora u BiH i kredibilnosti same BiH.

Podsjetivši na strukturalni dijalog za reformu pravosuđa pokrenutog na inicijativu Evropske unije prije 10 godina, Cvijanoviće je rekla da je ona obustavljena jer su tako željeli SDA i OHR koji ih podržava.

Ona je navela da je razlog za degradaciju, a potom i potpunu obustavu ovog procesa ništa drugo do obična manipulacija – namjera da se, tobože, u ime zaštite države, ustvari zaštiti cijeli korpus nepravnih rješenja nametnutih od visokih predstavnika koji su uspostavili pravosudni sistem mimo Ustava BiH.

“Kad kažemo da je nešto neustavno, onda smo optuženi da smo rušitelji države. Kad kažemo da želimo to nepravno i neustavno da reformišemo da bi bilo uvedeno u pravno i ustavno, opet smo navodni rušitelji države jer to ne žele OHR i SDA. Kad kažemo da EU treba da bude hrabrija i da u ovoj državi insistira na onim rješenjima koja imaju u svojim državama, a ne da brane ono što je eksperimentalni hibrid, ili kad kažemo da želimo da se primjenjuje mehanizam koordinacije, na kojem su i oni insistirali, a bošnjačke partije uporno žele da ga zaobiđu, onda nas optuže da smo protiv evopskih integracija”, konstatovala je predsjednik Srpske.

Ona je naglasila da je za evropske integracije više od mnogih političara koji ponavljaju isprazne floskule po međunarodnim sećijama i ispraznim forumima, te da zna da za to treba zasukati rukave i provoditi teške, ali pravedne reforme, koje imaju jasan, a ne skriveni cilj.

“Nažalost, dosadašnje su služile više centralizaciji nego jačanju naših kapaciteta za izazove koje podrazumijeva članstvo u EU. Funkcionalnost države se obezbjeđuje političkom voljom, a ne nasilnim razvlašćivanjem. Mi smo zainteresovani za mir, stabilnost i očuvanje nadležnosti i ustavnog kapaciteta Republike Srpske. To je okvir naše politike. BiH u kojoj je moguće istovremeno ostvariti interes svakog naroda, entiteta. BiH za nas nije sporna”, naglasila je Cvijanovićeva.

Ona je pojasnila da su sporna otimanja nadležnosti koja se dešavaju pod plaštom navodnog pravljenja funkcionalnije države, a u suštini, ona je zbog takvih intervencija u sve gorem stanju i sve bolesnija.

“Prostor za popravljanje ovakve atmosfere postoji ali nije teško pretpostaviti da će bošnjački političari ostati nespremni da tu šansu iskoriste sve dok znaju da se mogu oslanjati na strance – bilo da je riječ o OHR-u, koji se već odavno doživljava kao pravni odjel SDA ili stranih sudija u Ustavnom sudu BiH koji predstavljaju mašinu za preglasavanje u korist političkih ambicija SDA i pravljenja unitarne BiH, protiv koje su dva od tri konstitutivna naroda”, rekla je Cvijanovićeva.

Na kraju uvodnog izlaganja Cvijanovićeva je rekla da je Narodna skupština srce demokratskog, političkog i institucionalnog života Republike Srpske i vjeruje da će ona, u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima, zaštititi interes Republike Srpske.