Da li Socijalističku partiju Republike Srpske čeka sudbina DNS i da li će njen lider Petar Đokić uspjeti da se održi u fotelji uprkos pritiscima iz vlastite stranke, ali i činjenice da mu i koalicioni partneri polako okreću leđa – pitanja su oko kojih se lome koplja u proteklih nekoliko sedmica.
Da je Đokićeva fotelja u Ministarstvu energetike i rudarstva, na čijem se čelu nalazi, na klimavim nogama bilo je jasno još prošle godine nakon što je MUP Srpske podnio protiv njega izvještaj Republičkom javnom tužilaštvu zbog sumnje da je učestvovao u nezakonitostima u slučaju poslovanja EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari.
To je tada izazvalo bijes premijera Radovana Viškovića, koji ga je smijenio, ali je Đokić, zahvaljujući vrhu koalicije, ipak uspio da se izvuče i opstane na tom mjestu.
Međutim, nakon toga Đokić je stavljen pod lupu koalicionih partnera i pitanje je dana kada će ga “pustiti niz vodu“.
Ali, nisu samo koalicioni partneri nezadovoljni Đokićem. Nezadovoljstvo već odavno vlada i u njegovoj stranci i bilo je samo pitanje vremena kada će “tiha“ pobuna da preraste u javnu.
Koncesija
To se upravo desilo ovih dana kada su pojedini visokopozicionirani ljudi iz SP prvo stidljivo počeli poručivati Đokiću da je vrijeme “za moralnu obnovu kadrova“, da bi sve kulminiralo u četvrtak uveče kada su na sjednici Izvršnog odbora zatražili Đokićevu smjenu, a potom i da odstupi s mjesta ministra.
Povod za to je bila koncesija za vjetroelektranu Grebak za koju je negativno mišljenje dalo Pravobranilaštvo Republike Srpske, ali je Đokić, kako tvrde “pobunjeni“ članovi SP, uprkos tome, iz ko zna kojih razloga, ipak dodijelio koncesiju nekadašnjem pripadniku jedinice El Mudžahid.
Njihov zahtjev za smjenu Đokića je na sjednici IO odbijen. Nakon toga je “odmetnuta“ petorka donijela zaključak da traže od premijera Viškovića da smijeni Đokića.
Narodni poslanici
Možda bi njihov zahtjev izgledao beznačajan da su u pitanju neki “obični“ članovi stranke, a ne petoro od ukupno 7 poslanika u parlamentu Srpske, uključujući i šefa Kluba SP Maksima Skoku. Pored njega, glas protiv Đokića su digli i poslanica Andrea Dorić, te njene kolege Goran Selak, Savo Vulić i Risto Marić.
Preostala dvojica poslanika u NSRS, Dalibor Stević i Srđan Todorović, za sada su na strani partijskog šefa. Bar tako tvrdi Đokić.
Bez obzira na njih dvojicu, sigurno je da će vladajuća koalicija morati birati između Đokića i podrške najmanje petoro poslanika SP u NSRS.
I nisu oni jedini; podrška Skoki i ostalim poslanicima stiže i od mnogih drugih članova SP, čime je pritisak na Đokića, ali i vladajuću koaliciju još veći.
Pritisci
Izvori Srpskainfo iz ove stranke tvrde da nezadovoljstvo u SP traje već odavno, te da je Đokić toga svjestan, ali da ni po koju cijenu ne želi da se odrekne fotelje.
Umjesto da odstupi, Đokić već duže vrijeme vrši pritisak na ljude u regionalnim odborima i na razne načine od njih iznuđuje podršku. Pitanje je dana kada će ti ljudi prelomiti i okrenuti mu leđa – ističe izvor Srpskainfo.
Dodaje da je sasvim izvjesno da će Đokić na kraju morati da ode ili će u protivnom stranka pući ne na dva, već na nekoliko dijelova.
Sličan model
Trenutna dešavanja u SP javnost nesumnjivo podsjećaju na ona u DNS od prije godinu i po dana kada se stranka pocijepala na dva dijela. I tada je cijepanje krenulo od poslanika u NSRS, što je dovelo na formiranje Demosa, a kasnije i ostavke Marka Pavića.
Đokić, koji treba da bira da li mu je važnija fotelja ili mir u stranci, za sada ne namjerava da odstupi, već je umjesto toga, po uzoru na Pavića, odlučio da predloži isključenje nezadovoljnih članova.
Krenuo je od Skoke, Selaka i Savanovića, te najavio raspuštanje Gradskog odbora Banjaluka.
Međutim, izvori tvrde da na ovaj način Đokić samo pokušava da kupi kratak opstanak na čelu stranke, ali da će se uskoro pokazati da on nema većinsku podršku i da će morati da ode.
Prijetnja raspadom
Da li bi mu se ovo moglo odbiti o glavu, kao u slučaju DNS i Pavića?
Predsjednik Instituta za društvena istraživanja iz Bijeljine Drago Vuković smatra da je Đokić napravio loš potez koji bi mogao da uništi stranku. On ističe da postoji sličnost između sadašnjih dešavanja u SP i onih ranije u DNS, ali da se plaši da bi ovo moglo biti pogubno za socijaliste.
– Isključenje ključnih ljudi iz stranke mi liči na dešavanja u DNS, ali se bojim da za socijaliste to bude sa lošijim posljedicama. Socijalisti nisu jaka partija. Oni su se samo učaurili u jednu poziciju koja nije toliko jaka, ali koja može da bude bitna u nekim političkim matematikama – istakao je Vuković.
Dodaje da su, u svakom slučaju, posljednja dešavanja jako loša po SP, te da bi bilo mnogo bolje da riješe problem slučaja “Đokić“, umjesto da se raspadnu.
Zamor materijala
Vuković ističe da nijedan lider ne bi smio biti važniji od stranke, pa ni Đokić. Ako je cilj da se stranka podijeli zbog Đokića onda je to, kako navodi Vuković, loše za političko stanje u Srpskoj.
Vuković podsjeća da su socijalisti već odavno u nekoj vrsti krize koja se držala pod kontrolom.
– Mnogo se toga izdešavalo. Prvo priče oko Đokićeve diplome, pa onda sporna diploma predsjednika Gradskog odbora SP u Zvornik Vladimira Mijatovića. Kada tome dodamo nezadovoljno članstva SP u Brčkom i priče oko nepotizma, odnosno da je Đokić postavio svog sina na mjesto direktora u jednom preduzeću… Sve to pokazuje na ozbiljnu krizu u toj stranci – ističe Vuković.
Sama činjenica da je Đokić već godinama lider stranke, smatra on, govori o zamoru “materijala“ i da je vrijeme da to mjesto prepusti nekom drugom.
Vuković je ponovio da nije dobro ni za jednu stranku ako se zbog lidera počne cijepati, odnosno ako se pred članstvo stavi izbor – stranka ili “ja“.
Simović: Raspodjela moći dovodi do sukoba
Doktor političkih nauka Vlado Simović ističe da ga dešavanja u SP uopšte ne iznenađuju, jer je to praksa koja se dešava i koja će se dešavati u svim strankama u BiH.
– U skoro svim strankama u BiH su ideološko programske vrijednosti sve manje bitne, a članstvu je sve više stalo do moći unutar partije i izvan nje. Samim tim, kada se dese sukobi unutar partija, oni su po pravilu vezani samo za raspodjelu moći, a manje za određene politike, ideje i vrijednosti. Vjerujem da je to slučaj i sa SP – ističe Simović.
Ne želeći da ulazi u konkretna dešavanja u SP, Simović ističe da u onim strankama u kojima postoji dio onih koji svojim htijenjima i željama ne ostvaruju onaj nivo moći i vlasti za koji vjeruju da im pripada, oni po pravilu imaju sukob sa moćnijim od sebe.
S druge strane, kako navodi Simović, oni koji dugo vladaju u određenim strankama rijetko žele da dijele svoju moć sa dijelom partije koji je u usponu, a koji želi veće i značajnije uloge u stranci.
– U takvim situacijama dolazi do sukoba. To vidimo ne samo na primjeru SP, već i na primjeru drugih političkih partija u Srpskoj – zaključuje Simović.