Krsto Dolijanović iz bratunačkog sela Bratince u svjedočenju za Memorijalni centar Republike Srpske govorio je o stradanju braće Vujadina i Miladina u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
– Izgubio sam dva brata za nepunih osam mjeseci. Jednog sam sahranio cijelog, a od drugog sam prepoznao samo komad džempera i traku od rudarske čizme – naveo je Dolijanović.
On je ispričao da su njegova braća, iako su imali posao i život daleko od ratnih dejstava, ostavili sve i vratili se u rodne Bratince da brane svoju porodicu i zavičaj.
– Došli su da brane svoju zemlju, opštinu, selo. Nisu mogli ostati daleko dok se ovdje ratovalo – napomenuo je Krsto.
Prema njegovim riječima, prvi je poginuo Vujadin 24. maja 1992. godine, u prvom napadu muslimanskih snaga na selo Bratinci, na mjestu koje mještani zovu „bašča Đorđina“.
– Njegovo tijelo tokom noći pronašli su najmlađi brat Duško i Dragan Radović, koji su ga u ćebetu iznijeli iz sela. Zbog opasnosti od novih napada sahranjen je već sutradan na seoskom groblju, uz obezbjeđenje pripadnika Vojske Republike Srpske. Godinu dana kasnije porodica je njegove posmrtne ostatke prenijela na bratunačko groblje – izjavio je Dolijanović.
On je naveo da su na Božić, 7. januara 1993. godine, snage iz Srebrenice izvele napad na selo Marići, a njegov brat Miladin bio je na straži.
– Probudio je saborce i krenuo da se vrati na svoj položaj, krećući se od hrasta do hrasta kako bi izbjegao vatru. Nije uspio – ubijen je kroz hrast, a njegovo tijelo preneseno je u ambulantu u Kravici zajedno sa tijelima još nekoliko poginulih boraca – svjedoči Krsto.
Dolijanović je ispričao da su, nakon što su muslimanske snage ušle u Kravicu, tijela izvučena iz ambulante, vezana sajlama za struju i vučena konjima, a potom su spaljena.
Kada su poslije izvjesnog vremena pronađeni ostaci – porodica gotovo da nije imala šta da sahrani.
– Od brata sam prepoznao samo jednu šaru na džemperu koja nije izgorjela i traku od rudarske čizme. Sahranio sam dvije kosti i lobanju – ukazao je Krsto.
Ni nakon gubitka braće Krsto nije napustio položaj, rat je proveo kao borac Vojske Republike Srpske, dok su mu istovremeno na ratištu bila i trojica sinova, a najmlađeg nije vidio šest mjeseci i kada je došao kući – majka ga nije prepoznala jer je bio mršav, neobrijan, iscrpljen od rata.
Krsto danas živi u Bratuncu, redovno odlazi na groblje, pali svijeće i čuva uspomenu na braću, uvjeren da njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.
Memorijalni centar Republike Srpske povodom obilježavanja 34 godine od stradanja Srba u srednjem Podrinju i Birču prikazuje serijal do sada nedovoljno poznatih svjedočanstava široj javnosti o stradanju srpskog naroda na ovom prostoru tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Centralna komemoracija povodom stradanja 3.267 Srba srednjeg Podrinja i Birča održana je juče u Bratuncu, uz poruku „U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide“.
