Politikolog Nenad Kecmanović ocijenio je da međunarodnopolitički kontekst u kojem je sudija Sena Uzunović donijela presudu ide naruku predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i da će se cijeli proces završiti politički, budući da je, uključujući prvostepenu presudu, od početka bio politički, a ne sudski.
Kecmanović je, obrazlažući svoju tezu, ukazao na momentum u kojem (predsjednik Rusije Vladimir) Putin pobjeđuje u Ukrajini, dok se predsjednik SAD Donald Tramp odriče preskupe uloge globalnog policajca i SAD okreće sebi, a istomišljenik i prijatelj predsjednika Srpske mađarski premijer Viktor Orban drži lekcije liderima EU.
On smatra da je jako važno i to što je presuda donesena u trenutku kada se predsjednici SAD i Rusije dogovaraju o miru, ali i o interesnim sferama, i kada Srbija na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem više nego ikad poslije Slobodana Miloševića podržava prekodrinsku braću.
– Baš zato kao da niko spolja nije računao na skandaloznu presudu sudije Sene protiv predsednika Srpske. Čak ni sama bošnjačka politička elita nije očekivala tako nešto, pogotovo otkako je, kako je napisao (član Predsjedništva BiH) Željko Komšić, komandant te parade ambasador SAD Majkl Marfi „nestao iz Sarajeva bez pozdrava“, a švapski podnarednik (Kristijan) „Šmit sakrio u mišju rupu“ – naveo je Kecmanović.
Prema njegovim riječima, Uzunovićeva se našla pod pritiskom Baščaršije, Udruženja „Majke Srebrenice“, sarajevskih medija, a i „zlatni ljiljan“ Komšić zaključio je da se „kao i u ratu valja uzdati jedino u vlastite snage“.
– Eto, ispade da je ta „bošnjačka vlastita snaga sudinica Sena“ – napisao je Kecmanović u autorskom tekstu za „Politiku“.
Postavljajući pitanje da li će sudija Sena Uzunović ući u istoriju, pa će se period poluraspada BiH računati prije i poslije Sene, Kecmanović je konstatovao da ne bi bio istorijski presedan da „jedna posve slučajna osoba svojim imenom obilježi prelom između nastanka unitarne BiH i nestanka Srpske“.
– Ili pak obratno, osamostaljenja Republike Srpske i nestanka BiH – naveo je Kecmanović.
On je istakao da je Uzunovićeva presudom Dodiku već osokolila svoje sunarodnike u Sarajevu da verbalno napadnu Srbe koji dolaze s Pala na posao u zajedničke organe, i to baš pred zgradom Predsjedništva u centru grada.
Kecmanović je ukazao da je osoblje Ambasade SAD u Sarajevu, kao da je zanijemilo, prekinulo sve dnevne komunikacije sa javnošću nakon dvodnevnog mitinga podrške predsjedniku Republike Srpske u Banjaluci, na kojem je Trampov prijatelj Rudolf Đulijani izjavio da Republika Srpska ima odlično rukovodstvo i da će o tome po povratku u Njujork obavijestiti svog predsjednika.
Kecmanović je istakao da je Šmit odjednom promijenio status, pa se „više ne predstavlja kao v.p. nego kao predsjedavajući Upravnog odbora PIK-a, kao da nije onaj „v.p“ koji je sve zakuvao“.
– Ali, zato Senin fan presreće svoje srpske kolege, stavljajući rampu „onima koji su se skupljali pred sudnicom da pozdrave Dodika“ – naglasio je Kecmanović.
On je ukazao i na tvrdnje da su u situaciji kada Tramp još nije poslao novog ambasadora u Sarajevo, kada je Njemačka u interregnumu, a francuski predsjednik Emanuel Makron strepi od sudbine (dosadašnjeg njemačkog kancelara Olafa) Šolca, koji je izgubio na izborima, nadzor kolektivnog zapada nad BiH preuzeli Britanci.
– Ali, oni opet u pravilu, ne deluju ni diplomatski ni politički, nego operacijama tajnih službi i slanjem jedinica specijalne namene. Za prve se zna da su aktivni na terenu, a ovi drugi viđeni su u Srebrenici, gde, biće, slute nerede na nacionalnoj osnovi i drže na oku „Majke Srebrenice“, a prema nekim izvorima kreću se i prema Brčko distriktu, gde nema potrebe, jer je sve mirno – naveo je Kecmanović.
On je podsjetio da je dio poslanika opozicije u Narodnoj skupštini Republike Srpske odbio da se pridruži patriotskom konsensuzu u parlamentu u odbrani Dodika, uz obrazloženje da „Dodik nije isto što i Srpska“, dok je na mitingu podrške Dodiku odgovoreno da okupljeni narod brani svoje pravo da bira predsjednika Srpske koga želi.
Kecmanović smatra da ne treba sumnjati da će na apelacionoj instanci prethodna presuda Dodiku biti potvrđena, dodajući da u BiH, kao nigdje u civilizovanom svijetu, oba nivoa čine iste sudije i imaju istog predsjednika suda, a uz to je u čitavom dosadašnjem postupku bio angažovan isključivo bošnjački kadar.
On skreće pažnju i na inostrane procjene da će presuda imati ozbiljne posljedice po regionalnu stabilnost, da „predstavlja bošnjačko pucanje u nogu“, da će „označiti kraj BiH“ i da će „izazvati sukobe koji će dovesti Eufor na entitetske granice na duže vrijeme, što će, de fakto, značiti podjelu BiH“.
Ističući da je Narodna skupština, reagujući na presudu Dodiku, donijela set zakona o odbacivanju rada Suda BiH, Tužilaštva BiH, Sipe i Šmita na svojoj teritoriji, Kecmanović je podsjetio da je Srpska godinama donosila brojne odluke zaključke i deklaracije o ovim temama, a potom ih pod spoljnim pritiskom zaustavljala, odgađala i suspendovala.
– Zahvaljujući tome, postoje već pripremljeni dokumenti koji se brzo i lako mogu pretočiti u zakone. Ako Šmit s novom funkcijom predsjedavajućeg Upravnog odbora PIK-a nije promijenio narav i praksu, opet će reagovati poništavanjem odluka Narodne skupštine Republike Srpske, na šta se Srpska više neće osvrtati – smatra Kecmanović.
Analizirajući šta bi Šmit na to mogao da radi i da li bi optuživao, sudio i hapsio ne samo predsjednika, poslanike, ministre, nego i građane, Kecmanović ocjenjuje da bi to teško bilo izvodljivo budući da je policija u nadležnosti Srpske.
– Čak bi, možda i obratno, Srpska mogla da podigne optužnicu protiv njega zbog lažnog predstavljanja i protivustavnog djelovanja. Nije isključeno da bi svaljivanje sve krivice na Šmita bilo dobro rješenje za sve aktere u bosanskoj drami – naveo je Kecmanović, ocjenjujući da je Šmit prevazišao i Pedija Ešdauna, dosadašnjeg najosinijeg revizionistu Dejtonskog sporazuma.
Uz opasku da je Ešdaun svoje samovoljne zakone priticima na poslanike proturao kroz Narodnu skupštinu Republike Srpske ili uz saglasnost lokalnih lidera, Kecmanović primjećuje da Šmitu nije bilo potrebno ni to, jer se ponašao kao da je oficir Vermahta u okupiranoj BiH.
On je dodao da preispitivanje Šmitove uloge traži AfD u Njemačkoj i da ga PIK (Savjet za primjenu mira) neće pokriti izmišljenom novom funkcijom predsjedavajućeg Upravnog odbora, kao i da je Šmit kao posljednju slamku spasa navodno zatražio intervenciju NATO-a, ali da se postavlja pitanje protiv koga i čega.
Kecmanović je ukazao na Dodikov poziv komšijama da razgovaraju, dodajući da u Briselu jako vole da čuju spremnost na pregovore da bi se otvorio pregovarački proces.
– Dakako, uz njihovo kontraproduktivno posredovanje, i već vidim neraspoređenog (Miroslava) Lajčaka – naveo je Kecmanović.
On je podsjetio da je Dodik još prošle godine komšijama ponudio alternative, a to su povratak izvornom Dejtonu, novi dogovor u BiH i dogovor o mirnom razlazu, na šta se sarajevski političari nisu ni udostojili da odgovore, a inicijativu je ignorisao i Šmit.
– Činjenica je da je sada situacija znatno drugačija u Sarajevu i u Briselu, a i šire, pa će i u FBiH i EU jedva dočekati, a onda slijede dogovori s jedinim zaključkom – da se nastave u interesu mira i stabilnosti. E, 30 godina mira i stabilnosti Srbe u BiH su koštale čerupanja Srpske do otimanja šuma, rijeka i oranica, te suđenja predsjedniku. Zato više pažnje treba obratiti na zakone koji će zaštititi Ustav BiH, u koji srećom nije unesena nijedna postdejtonska promena „u duhu Dejtona“ – zaključio je Kecmanović.
