Kecmanović: Poslije svega lošeg Republika Srpska više ne želi BiH

11
Foto: presscentar.uns.org.rs

Republika Srpska je u Dejtonu potpisala da hoće nastanak i opstanak BiH, ali je više ne želi poslije dovoljno negativnog iskustva otimanja, nametanja, pritisaka, omraza do nepodnošljivosti, izjavio je profesor emeritus Nenad Kecmanović.

– Neće i tačka, bez ikakvog obrazloženja. I prva i druga Jugoslavija su nastale tako što su je svi narodi htjeli. Sljedeća generacija je odlučila da je više neće, pa se poslije 20 odnosno 45 godina raspala. A BiH će, evo, poslije 30 – rekao je Kecmanović.

On ne vidi šta ima sablažnjivo u tome da se komšijama uputi bilo kakav prijedlog koji oni mogu da odbiju ili prihvate ili djelimično izmjene, dopune i slično.

Činjenica je, podsjeća, da Amerikanci i Bošnjaci revizijom Dejtona decenijama „trpaju“ Srbe u unitarnu BiH da bi sada „zinuli i na rijeke, šume, zemlju, javnu imovinu“, a sude predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku zato što ih u tome ometa.

– Ali, duga i zamorna priča o tome kako su nas doveli do zida sadržana je u tekstu Prijedloga za mirno razdruživanje, pa bih je preskočio. Štaviše ne bih se više nikome pravdao, objašnjavao, dokazivao i slično. Naprosto za nastanak i opstanak BiH bilo je neophodno da je hoće sva tri naroda, a da bi se raspala dovoljno je da je i samo jedan neće – rekao je Kecmanović.

On je naveo da je neobično što se komšije Bošnjaci oduševljavaju izjavom Kristijana Šmita povodom najave prijedloga za mirno razdruživanje.

Tom izjavom je Šmit, kako je objasnio, ponizio i uvrijedio i BiH i njena sva tri naroda, koji po njemu nemaju pravo da odlučuju o svojoj i sudbini zajedničke države, posebno Bošnjake koji se još bore za priznanje nacionalnog identiteta i suvereniteta i kojima je ponajviše stalo do Bosne kao kakve-takve države.

– Šmit im je opalio šamar, a oni mu aplaudiraju – smatra Kecmanović.

On je naveo da je Šmitova izjava o tome da je BiH od 1992. godine punopravna članica UN u pravnom i političkom smislu čista glupost, zato što, kako ističe, u UN primaju suverene države, a ne kolonije o kojima odlučuje metropola odnosno njeni izaslanici na terenu.

– Šta ima sporno u tome da predstavnici tri naroda sjednu i da se dogovore? Da li možda treba da stoje ili dube na glavi dok se dogovaraju? I šta ako, recimo, Bošnjaci i Hrvati pozitivno odgovore na srpsku inicijativu za mirno razdruživanje – upitao je Kecmanović.

– Šmit izgleda planira da razvuče bodljikavu žicu duž granica BiH kako bi ih spriječio da se konsenzusom razdruže i sve lažne visoke i niske predstavnike učine suvišnim i pošalju ih kući – zaključuje Kecmanović.

On primjećuje da se Srbi i Bošnjaci svađaju do raskida, ali da odavno ne idu dotle dokle su došli „saveznici“ SAD i Njemačka – da jedni drugima uništavaju gasovod.

Kecmanović je zaključio da bi, u međuvremenu, trebalo upitati američkog ambasadora Marfija kako je moguće da su SAD prisluškivale saveznika, tadašnjeg njemačkog kancelara Angelu Merkel, a Šmita pitati zašto Njemačka i dalje ćuti o tome da su im transatlantski mentori uništili energetsku žilu kucavicu pod Baltičkim morem.

– Srbi i Bošnjaci se, istina, svađaju do raskida, ali odavno ne idu baš dotle, pa bi ih mogli posavjetovati da je bolje „sjesti i dogovoriti se“. Poslati im nekog v.p. iz Republike Srpske. Naravno, samo ako žele. Bez nametanja – zaključio je Kecmanović.