Kecmanović: Sarajevo u svijetu i sada prepoznaju po Principu

9
Foto: presscentar.uns.org.rs

Profesor Nenad Kecmanović izjavio je da Sarajevo i danas u svijetu više prepoznaju po Gavrilu Principu, koga su se odrekli, nego po zimskoj olimpijadi, a da ga potomci alaša, koji su poslije atentata na Vidovdan 1914. godine razbijali izloge srpskih radnji, ne spominju „da ne prepadnu i ne otjeraju protektorat“.

Kecmanović je naveo da su se u vrijeme „evroameričkih integracija“ bosanski muslimani opet prerušili u evropejce, ali ih u Beču i Briselu prepoznaju samo po islamskom terorizmu, kao i ahmedijama, tulumbama, jemecima i mezetlucima.

– Bolje bi prošli da su se predstavili kao zemljaci i sugrađani maloljetnog srpskog rodoljuba koji je ubio nesuđenog cara okupatora BiH i izazvao Veliki rat. Sarajevo se i danas u svijetu više prepoznaje po njemu nego po zimskoj olimpijadi – rekao je Kecmanović.

On je ukazao i da su tinejdžeri iz Stoca i Hercegovine generacijama opčinjeni svojim misterioznim sugrađaninom Mustafom Golubovićem, mladobosancem, Srbinom, Jugoslovenom, crnorukašem, atentatorom kao mladalačkim uzorom.

Kecmanović je napomenuo da „Muharem Bazdulj priča da travnička književna omladina zbog ‘Travničke hronike’ Ivu Andrića doživljavala kao nekog bliskog, svog, a sebe kao zakonite nasljednike njegovog djela i inspiraciju koja nije samo literarna“.

– I Gavrilo je bio dio tog društva koje se konspirativno sastajalo u kafani „Zlatna moruna“ pored beogradske pijace Zeleni venac, ne samo kao mladobosanski zavjerenik – naveo je Kecmanović u tekstu za „Politiku“.

On je podsjetio da su na zidovima Principove terezinske samice ostali ispisani stihovi: „I sjenke naše hodaće Bečom i po dvorovima plašiti gospodu“.

– Kao „stolački Mujka“ i „fra beg Ivo“ i Gavrilo ima i danas svoje mlade poklonike, Sarajlije koje se šegače sa svim i svačim i sa sobom i sa onim što nije za šalu, pa vele da „Šmit o Vidovdanu ne izlazi iz dobro čuvane zgrade OHR-a“ – istakao je Kecmanović.

On je ukazao da je spomenik Vidovdanskim velikomučenicima ostao u sada negostoljubivom Sarajevu koje Gavrila tretira kao „srpskog teroristu“ – maltene kao prethodnicu srebreničkih „genocidaša“.

– A potomci alaša, koji su poslije atentata razbijali izloge srpskih radnji ne spominju ga da ne prepadnu i ne otjeraju protektorat – rekao je Kecmanović.

On je podsjetio da je Principovu oronulu kuću pored Grahova, bez obilježja „sada u onom drugom entitetu opravila vlast iz Banjaluke“.

– U parku u Nemanjinoj ulici, bliže bivšoj željezničkoj stanici, nekoliko godina stoji bronzana bista Gavrila Principa u prirodnoj veličini – poklon Republike Srpske Beogradu – ukazao je Kecmanović.

On je dodao da se Princip „radovao što je tako onomad prisustvovao Svesrpskom saboru uživo“.

– I u njegovom do rata sto posto srpskom Grahovu radovali su se, ali u grobnoj tišini – naveo je Kecmanović.