Istoričar Miloš Ković izjavio je Srni da ubistvo dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića, koje je počinila Elfeta Veseli, svjedoči da su se zločini nad srpskom djecom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), nažalost, ponovili i u ratu u BiH, posebno u Podrinju.
– Stratišta srpskog naroda širom NDH, koja uključuju i teritoriju današnje Republike Srpske, pre svega su stratišta dece – rekao je Ković povodom godišnjice stradanja dječaka Slobodana, koga je svirepo krajem jula 1992. ubila godine pripadnica Armije BiH Elfeta Veseli.
Ković je rekao da to važi i za Garavice, Stari Brod, Jasenovac i druga stratišta, te ukazuje da se ustaška NDH razlikovala od ostalih naci-fašističkih tvorevina po tome što je imala logore za djecu i to Jastrebarsko, Sisak i Stara Gradiška, ali i druga mjesta.
– U njima su masovno ubijana deca, odnosno ostavljana da umiru bez hrane i bez osnovne lekarske nege, a načini na koje su ubijana takođe su stravični i potpuno bestijalni – naveo je Ković.
On je ukazao da se to, nažalost, dogodilo i u vrijeme Odbrambeno-otadžbinskog rata, a potvrdilo upravo u Podrinju, pored ostalih krajeva Republike Srpske.
– Sve se to ponovilo. Ono što je strašno jeste to da su mnoge od tih ubica, naročito u opštinama Srebrenica, Milići i Bratunac, danas slavljene kao šehidi i kao nevine žrtve – rekao je Ković.
Ković je naveo da je to strašno, ali da se protiv toga mora boriti razumnim i racionalnim načinima, prije svega danima sjećanja na nevinu srpsku djecu.
– To je zadatak stručnjaka, istoričara, psihologa i psihijatara, pred kojima će u budućnosti tek biti zadatak da objasne takve užase. Naravno, na Republici Srpskoj i Srbiji je da spreče da se tako nešto ponovi – istakao je Ković.
On je rekao da pri svakoj brizi za bezbjednost Republike Srpske i Srbije najvažnije pravilo mora da glasi – nikada više.
– Naši neprijatelji nikada više ne smeju da stave ruke na našu decu, onako kako se to događalo od 1941. do 1945. godine i od 1992. do 1995, pogotovo u Podrinju – naglasio je Ković.
Ković je rekao da je genocid nad Srbima u NDH vjerovatno najstrašnije traumatično iskustvo srpskog naroda, ne samo u njegovoj novijoj, nego i u cjelokupnoj istoriji, te da u okviru istorije tog ustaškog genocida, koji su počinile hrvatsko-muslimanske ustaše, najstrašniji dio predstavlja masovno ubijanje djece.
– Teško je objasniti zašto se to dogodilo. Um koji pokušava da bude razuman – to ne može da objasni. To je svakako posao za stručnjake, psihijatre i socijalne psihologe, ali istoričari moraju da konstatuju da se upravo to dogodilo – rekao je Ković.
Slobodana Stojanovića je u julu 1992. godine ubila Elfeta Veseli, pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje i Kamenica takozvane Armije BiH, kada se, nakon što je izbjegao sa roditeljima, vratio u svoje selo Kamenicu po psa.
Veselijeva je za svirepo ubistvo dječaka, u prvostepenom postupku osuđena na 10 godina zatvora, da bi drugostepenom presudom, koja je izrečena decembra 2019. godine, Apelaciono vijeće suda BiH povećalo kaznu na 13 godina.
