Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH Božo Ljubić uputio je predstavnicima međunarodne zajednice pismo u kojem navodi da je izvor mnogih problema u BiH unitarna politika „probošnjačkih“ stranaka, koje, s ciljem osvajanja stoodstotne vlasti u BiH, rade na slabljenju Republike Srpske i slabljenju hrvatske konstitutivnosti na nivou BiH i Federacije BiH.
Ljubić, koji u pismu analizira najdublju političku i institucionalnu krizu od Dejtona do danas, navodi da je „probosanski blok“: SDA, DF, SDP, NS, NiP, SBB izraz bošnjačke izborne volje, te da se stoga sa punim pravom može reći da je to zapravo probošnjački blok.
– Izvor mnogih političkih problema u BiH nalazi se u činjenici da „probošnjački“ politički blok smatra da su samo oni „pro“ BiH, a da su stranke iz Republike Srpske i Hrvatskog narodnog sabora BiH „kontra“ BiH – ističe Ljubić.
On podsjeća da je strateška agenda „probosanskog bloka“ takozvana građanska, odnosno unitarna i centralizovana država zasnovana na izbornom načelu „jedan čovjek – jedan glas“.
– Ukoliko se usvoji izborno načelo „jedan čovjek – jedan glas“ onda „probosanski blok“ načelno može imati 100 odsto vlasti u BiH jer već sada bošnjačka izborna volja čini 50,1 odsto biračkog tijela BiH – kaže Ljubić.
On navodi da u svrhu realizacije svoje političke agende „probosanski“ blok djeluje u dva smjera – prvi je slabljenje pozicije i moći Republike Srpske, a drugi je negiranje i slabljenje hrvatske konstitutivnosti u FBiH i na nivou BiH.
– U okviru tog procesa neke članice „probosanskog“ bloka su tri puta do sada izbornim inženjeringom uzurpirale mjesto hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva BiH (slučaj Željko Komšić), te dva puta preuzele kompletnu izvršnu vlast u FBiH (predsjednik i dva dopredsjednika FBiH, te Vlada FBiH). Oba puta legitimni hrvatski predstavnici u izvršnoj vlasti FBiH bili su izbačeni uz pomoć i direktan uticaj predstavnika takozvane međunarodne zajednice – navodi Ljubić.
On napominje da dogmatsko i ideološko insistiranje da se u postkonfliktnom, duboko podijeljenom društvu promptno instalira model većinske građanske demokratije po principu „jedan čovjek – jedan glas“ proizvodi suprotan efekat.
Ljubić ukazuje da treba imati u vidu da su Bošnjaci samo jedan od tri konstitutivna naroda koje spominje Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH i poziva da se sagledaju sveukupne okolnosti, a ne da se posmatra samo iz perspektive koja dominira u sarajevocentričnoj domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Ljubić, između ostalog, upozorava da u pravnom odjeljenju OHR-a koji piše i pristrasne političke izvještaje sjede osobe koje zbog rodbinskih veza i drugih razloga djeluju pristrano u korist bošnjačkog političkog Sarajeva.
On naglašava da je Dejtonski mirovni sporazum napravljen i da bi obezbijedio da Srbi i Hrvati participiraju u vlasti, odnosno kako se ne bi moglo dogoditi da Bošnjaci zbog svoje demografske nadmoći, sada ili u budućnosti, isključe preostala dva naroda iz vlasti.
Ljubić navodi da bi za BiH, kao i njena tri konstitutivna naroda i sve građane bilo bolje da je temeljno načelo Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH – načelo konstitutivnosti i međusobne ravnopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba – dosljedno sprovedeno i operacionalizovano kroz tri entiteta za tri konstitutivna naroda.
Prema Ljubićevom mišljenju, jasan put do stabilne i funkcionalne BiH je uspostava BiH na načelima federalizma, decentralizacije i legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda i građana.
On ističe da se dogradnjom Ustava i Izbornog zakona BiH treba postići neophodni stepen unutrašnje stabilnosti, a to je moguće samo na osnovu konsenzusa legitimnih političkih predstavnika tri naroda postignutog uz posredovanje međunarodne zajednice i uz garancije najvažnijih susjeda BiH – Srbije i Hrvatske.
– BiH, kao duboko podijeljeno postkonfliktno društvo i višenacionalna zemlja, može biti stabilna, funkcionalna i prosperitetna samo kao konsocijacijska demokratija, utemeljena na ravnopravnom suodlučivanju njena tri naroda o zajedničkim državnim, te na autonomnom odlučivanju o vlastitim nacionalnim interesima – navodi Ljubić.
Prema njegovim riječima, kao prvi korak u tom smjeru neophodno je usvojiti izmjene Izbornog zakona BiH koje će omogućiti jednako pravo svakom od tri konstitutivna naroda da izabere svoje legitimne političke predstavnike u institucije koje su Ustavom BiH predviđene za takvu vrstu zastupanja.
On napominje da su to stavovi koje zastupaju legitimno izabrani hrvatski politički predstavnici okupljeni u okviru Hrvatskog narodnog sabora BiH, a ne jedna stranka ili jedan politički lider kako to pokušavaju prikazati „probosanski“ društveni i politički akteri.
– HNS BiH kao krovna politička institucija Hrvata u BiH nastaviće snažno da zastupa ove stavove jer bi odstupanje od njih značilo, ne samo brisanje ustavnog i političkog subjektiviteta Hrvata u BiH, nego i urušavanje kompletnog ustavno-pravnog poretka, te direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazum koje bi za posljedicu imalo ugrožavanje mira i opstanka BiH – poručuje Ljubić u pismu upućenom američkom državnom sekretaru Entoniju Blinkenu, pomoćniku državnog sekretara SAD za zapadni Balkanu Gabrijelu Eskobaru, zamjeniku pomoćnika državnog sekretara SAD Metjuu Palmeru, američkom kongresmenu Gregoriju Miksu.
Pismo je upućeno i visokom predstavniku EU za spoljnu politiku i bezbjednost Žozepu Borelju, direktoru za zapadni Balkan u Evropskoj službi za spoljne poslove Angelini Ajnhorst, Kristijanu Šmitu, šefu Delegacije EU u BiH Johanu Satleru, američkom ambasadoru u BiH Eriku Nelsonu, ambasadorima zemalja Evropske unije, kao i nekim domaćim akterima.
