Ako bi pravni savjetnik Ujedinjenih nacija radio kako treba, uzeo u obzir sve, a ne samo van pravne političke elemente, onda bi se došlo do zaključka da samo strane mogu predlagati i usaglašavati o ličnosti visokog predstavnika, rekao je profesor Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu Radomir Lukić, gostujući u Jutarnjem programu RTRS-a.
Kristijan Šmit ponovo je u fokusu Savjeta bezbjednosti UN-a. Pravni savjetnik UN-a, Elinor Džejn Brit Hamaršeld, trebalo bi da se izjasni o njegovom imenovanju, za koje od početka u dijelu međunarodne zajednice tvrde da nije legitimno, jer nije potvrđeno u Savjetu bezbjednosti. To dodatno otvara raspravu o pravnom osnovu djelovanja i budućnosti OHR-a.
– Dobar pokušaj diplomatskih napora Republike Srpske da pokuša urediti već 30 godina neuređeno stanje. Očigledno da je ono što je zapisano u Dejtonskom mirovnom sporazumu i Aneksu 10 i ono što se dešavalo u proteklih 30 godina, a pogotovo što se dešavalo sa visokim predstavnikom, odstupalo jedno od drugoga. Trebalo bi da je osnova ono što piše u Aneksu 10. Međutim, uspostavljen je niotkuda Savjet za implementaciju mira, koji je preuzeo značajan dio nadležnosti koji pripadaju BiH i njenim entitetima. On se odlučio tako samozvan da sebi daje nadležnosti ne samo predlaganja visokih predstavnika, već i njihovih imenovanja, iako je za sve to tražena potvrda Savjeta bezbjednosti čije se ime i prezime izričito, dakle eksplicitno pominju u Aneksu 10 – naglasio je Lukić.
On ističe da ako bi mišljenje pravnog savjetnika bilo u prilog Republike Srpske, onda bi se otvorio dvojak problem.
– Šta je radio Kristijan Šmit sve ovo vrijeme i onoga što budući visoki predstavnici, ako ih bude, mogu da rade. Nisam siguran da će se pravni savjetnik i Savjet bezbjednosti složiti oko bavljenja retrospektive akata, djelovanja i posljedica Kristijana Šmita. Mislim da će to biti njihova „praktična pamet“ da u to ne treba da diraju. Naravno, druga „vrsta pameti“ trebalo bi da dira u to, jer je Šmit za vrijeme svog boravka ovdje počinio mnogo različitih prestupa, mnogo različitih povreda suverentiteta BiH, prava i nadležnosti entiteta – dodao je Lukić.
Lukić navodi da kada je kada je riječ o budućnosti same Kancelarije visokog predstavnika, stvari stoje malo drugačije.
– O tome odlučuje Savjet bezbjednosti, koji ima 15-ak članica, od kojih su pet stalne članice, od kojih dvije ne podržavaju i ne priznaju Šmita za visokog predstavnika i traže zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika. Preostale tri to ne rade, iako se jedna od njih izdvojila nekim svojim stavovima, a to su Sjedinjene Američke Države, dok Velika Britanija i Francuska ne bi mijenjale svoj stav. Pozitivno mišljenje u skladu sa stavom Republike Srpske moglo bi da bude jedan značajan korak i znak koji bi mogao da dovede do otvaranja i razmišljanja i diskusije o tome kada i kako da bude zatvorena Kancelarija visokog predstavnika, ali sa vremenskim okvirom. Pozitivno mišljenje bi moglo da bude svakako pozitivan korak – ističe Lukić za RTRS.
