Član Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine Valter Manošek rekao je da zapadni mediji za sada žmure na izvještaj komisije i ignorišu taj dokument, ističući da je teško suprotstaviti se narativima koji se njeguju 25 godina.
Manošek, koji je profesor na Fakultetu političkih nauka u Beču i stručnjak za Holokaust i zločine nacista, ocijenio je da je narativ o 8.000 ubijenih civila u Srebrenici „najveći propagandni uspjeh od 1945. godine u Evropi“, jer je za 25 godina, koliko se održava, „ostao potpuno netaknut“.
– Međutim, sada smo u vremenu u kojem naš izvještaj barem mora da se primi k znanju – rekao je Manošek tokom onlajn diskusije „Srebrenica: Ratni zločin? Genocid?“.
On je ocijenio da se izvještaj u zapadnim medijima radije posmatra kao opskuran, a dokaz za to je, kako kaže, i nedavni prilog njemačko-francuske televizije ARTE, tokom kojeg je prikazan intervju sa njim, ženom koja je sociolog bošnjačke nacionalnosti i predstavnicom „Majki Srebrenice“.
– Naravno da se sve što kaže predstavnica „Majki Srebrenice“ uzima za istinu. Ona je, recimo, pomenula svog brata koji je sa 18 godina stradao 1995. godine u Srebrenici kao civil. Moje kolege su istražile o kome se radi. Radi se o Abdulu Salihoviću, a na osnovu podataka iz ministarstva veterana Federacije BiH je utvrđeno da je on u julu 1995. već više od 370 dana bio u (takozvanoj) Armiji BiH – naveo je Manošek.
Ukazujući da je riječ o vojniku, a ne o civilu kako je predstavljeno, član Komisije za Srebrenicu ističe da zapadni novinari to ne pitaju i ne istražuju, niti imaju mogućnosti, jer nemaju pristup informacijama, prenosi „Sputnjik“.
– Međutim, sve što dolazi sa bošnjačke strane se uzima za autentično, što baš i nije tako. I to je ono što otežava i odnos i rad sa medijima – ukazao je Manošek.
Govoreći o izvještaju Komisije za Srebrenicu, on je istakao da njega i kolege nisu zanimale političke polemike, već istraživanja događaja u periodu od 1992. do 1995. na osnovu činjenica.
– Glavni rezultat našeg istraživanja jeste da je u julu 1995. godine Vojska Republike Srpske počinila teške ratne zločini, posebno nad ratnim zarobljenicima, ali da se nije dogodio genocid u smislu namjere da se dio ili čitavo muslimansko stanovništvo likvidira – objasnio je Manošek.
On je ukazao da je druga glavna tačka izvještaja, o kojoj se ne priča 25 godina, činjenica da je među ubijenim Bošnjacima koji su pokušali da pobjegnu iz Srebrenice bio neznatan broj civila, dok su ostali bili vojnici.
– To, kako je utvrdio i Međunarodni sud u Hagu, pokazuje da se radilo o vojnim sukobima sa teškim gubicima za (takozvanu) Armiju BiH. Riječ je o dijelu 28. divizije koju je dugo predvodio Naser Orić, a koji u julu 1995. godine nije bio u Srebrenici. Dakle, radi se o ratnim zločinima, ali ne o ubistvu više od 8.000 muških civila, kako se već 25 godina priča – istakao je profesor bečkog Fakulteta političkih nauka.
Manošek je ocijenio da je nametnuti zakon o negiranju genocida, iza kojeg stoji bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, reakcija na izvještaj, jer je, kako kaže, malo vjerovatno da je slučajno da se tako nešto dogodi tri dana nakon njegovog objavljivanja.
– Ono što je Incko uradio je zapanjujuće, jer je on 12 godina bio tamo i posljednja tri dana svog mandata je proglasio takav zakon, koji nije neka uredba za životne namirnice, već se radi o esenciji BiH. To se, međutim, u međunarodnim medijima uopšte ne tematizuje, već se predstavlja u pozitivnom svjetlu – naglasio je Manošek.
