Muslimanski demonstranti rušili Oven-Stoltenbergov plan

89
Foto: Lord Dejvid Oven i Torvald Stoltenber

U sukobima pred Palatom UN u Ženevi, na današnji dan 1993. godine, kada su muslimanski demonstranti kamenjem napali policiju koja obezbjeđuje zgradu, povrijeđeno je 16 policajaca – povod napada bio je mirovni plan o BiH kao uniji tri republike.

Lideri Srba, muslimana (danas Bošnjaka) i Hrvata iz BiH postigli su prethodno dogovor na mirovnim pregovorima u Ženevi prema kojem BiH čine tri etničke republike – ali muslimaski lider Alija Izetbegović je prvo prihvatio, a zatim, kao i tri prethodna, odbacio mirovni plan.

To je produžilo rat u BiH do Dejtonskog sporazuma u novembru 1995. godine.

Vojska Republike Srpske je stajala najbolje na svim frontovima, pa su lord Dejvid Oven i Torvald Stoltenber predložili unutrašnju podjelu zemlje po federalnom principu.

Muslimanska strana je nudila srpskoj mogućnost da nakon pet godina održi reFerendum i napusti BiH ako to želi.

Prema ovom mirovnom planu, „Savez Republika BiH“ činile bi tri konstitutivne republike, a svaka bi obuhvatala po jedan konstitutivni narod.

– Savez Republika BiH – trebao je biti subjekt međunarodnog prava i član UN.

Na čelu izvršne vlasti bilo bi tročlano predsjedništvo, a Savez bi predstavljao predsjedavajući, s tim da bi se na toj Funkciji članovi mijenjali na četiri mjeseca. Odluke predsjedništva donosile bi se konsenzusom.

Uz predsjedništvo, nosilac izvršne vlasti bio bi savjet ministara, koji bi se sastojao od „premijera, ministra spoljnih poslova i drugih ministara“, a postavljalo bi ih predsjedništvo.

Zakonodavno tijelo je, prema mirovnom sporazumu, trebao biti parlament „Saveza Republika BiH“ koji bi se sastojao od 120 poslanika, s tim da bi se iz svake republike birala po trećina.

„Savez“ bi imao vrhovni sud, ustavni sud i sud za ljudska prava.

Prema mirovnom planu, svaka konstitutivna republika trebala je usvojiti vlastiti ustav, a pretpostavka nadležnosti bila je u korist republika, kao što je to i u Dejtonskom mirovnom sporazumu.

Dodatkom je posebno regulisan status okruga Sarajevo i opština grada Mostara, u čijoj je upravi trebala učestvovati Evropska zajednica (danas EU).

Mnoge odrednice ovog plana ušle su dvije godine kasnije u Dejtonski mirovni sporazum, samo što su u Dejtonu potpisana dva entiteta.

Alija Izetbegović je prije ovog odbacio tri mirovna sporazuma.