Ovo su naši heroji: Medicinari u srcu epske borbe protiv virusa korona

206
Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

Nijedan pacijent nije životno ugrožen. Broj izliječenih raste. Respriatori su spremni. Spremno je 115 kreveta za karantin. Spremne su ekipe. Spremna je posebna operaciona sala za inficirane.

Situacija je, dakle, pod kontrolom. Za svaku od ovih dobrih vijesti u doba korone zaslužni su oni: ljekari, medicinske sestre i tehničari, biohemičari, sanitarni inženjeri, laboranati, ali i stotine pomoćnih radnika, čistačica, portira… zaposlenih u Univerzitetskom kliničkom centru RS u Banjaluci.

Na prvoj liniji fronta je 80 medicinara iz Klinike za infekivne bolesti UKC RS. Tamo se vodi glavna bitka.

Od prije dva dana im svake večeri aplaudiramo sa blakona. Trebalo je da to uradimo odavno. Ali, oni skromno kažu: samo radimo svoj posao.

– Nemamo vremena za priču. Radi se. Samo jedna, namanja greška ili nepažnja može napraviti mnogo problema. Zato smo maksimalno skoncentrisani na posao. Niko ne pita za radno vrijeme, niko ne spominje slobodne dane – kaže u prolazu jedna mlada medicinska sestra.

Iza maskom pokrivenog lica, umorne, ali nasmijane oči.

Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

Pred kliniku svakih nekoliko minuta pristiže po neko bolničko vozilo iz Ribnika, Teslića, Banjaluke…

Trijaža se obavlja napolju, na platou ispred ulaza. Ljekari, sa udaljenosti od nekoliko metara, ispituju pacijente: „Jeste li imali temperaturu? Patite li od neke hronične bolesti? Da li ste bili u kontaktu sa nekim od zaraženih? Bolovi u grudima? Kratak dah?“.

Od odogovora zavisi dalji postupak. Svi poštuju naredbe osoblja. Svi tihi i disciplinovani. Kao da smo u nekoj drugoj zemlji.

– Stvarno nema baš nikavih problema. Što ljudima kažete, to ispoštuju. Niko se ne buni. Strah je, izgleda jači i od batina i od novčanih kazni – kaže, napola u šali, radnik obezbjeđenja, koji dežura na ulazu.

Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

I unutar klinike sve je pod konac. Bolesničke sobe. Ambulante. Dugi tihi hodnici, kojima priomiču prezaposleni medicinari. Sve odiše sterilnom čistoćom i gvozdenom disciplinom.

Biljana Perić, sanitarna inženjerka sa 28 godina profesionalnog iskustva, ovih dana ima pune ruke posla, ali priznaje: najveći teret je na ljekarima i medicinskim sestrama na infektivnoj, koji danonoćno bdiju nad pacijentima.

– Radila sam i u ratu i mnogi ovo stanje upoređuju sa ratnim, ali to se ne može porediti. Velika je napetost, ali danas imamo mnogo više sredstava, znanja, informacija i daleko bolju organizaciju. Sve funkcioniše i to uliva snagu i povjerenje i nama i našim pacijentima – kaže Perićeva.

Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

Bolničkim krugom promiču muškarci i žene od glave do pete „upakovani“ u zaštitne skafandere, maske, naočari, rukavice, vizire… koje ih štite od virusa, jer oni su svakodnevno u kontaktu sa zaraženim ljudima. Kako je u takvoj opremi raditi i po nekoliko sati tokom radnog dana, samo oni znaju.

I dok traje borba, sa „komandnog mosta“ stižu riječi divljenja i ohrabrenja.

– Ponosan sam na sve ove ljude. Sada, kad je najteže, pokazali su kakvi su stručnjaci, ljudi i patriote. Oni svakodnevno rizikuju svoje zdravlje i živote, rizikuju da i sami budu zaraženi, da bi sačuvali ne samo svoje pacijente, nego i cijelu zajednicu. Ulažu maksimum energije, znanja, ljudskosti i cijela Republika Srpska im je zahvalna na tome – kaže direktor Univerzitetskog kliničkog centra RS dr Vlado Đajić.

Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

I dr Antoija Verhaz, načelnica Klinike za infektivne bolesti UKC RS, i dr Dragan Rakanović, načelnik Urgentnog centra UKC RS, poručuju: „Kapa dole, kolege, sjajni ste!“

Ali, oni su „samo“ generali. A zna se da ratove uvek dobija pješadija: oni tihi heroji, čija imena ostaju u sjenci. Tako je i u ovom ratu protiv nevidljivog opasnog neprijatelja. U epskoj bici za život i zdravlje.

Verzah: Hrabri ljudi, posvećeni poslu i pacijentima

Svi zaposleni u Klinici za infektivne bolesti UKC RS su u službi borbe protiv novog korona virusa, kaže načelnica klinike dr Antonija Verhaz.

– Oni su hrabri ljudi, posvećeni svom radu i pacijentima. Ne odbijaju ni jedan zadatak, iscrpljuju se i fizički i psihički i izlažu riziku od infekcije, iako nose zaštitna odijela i obučeni su kako se koriste. Nemamo bolovanja, svi su, da tako kažem, u punom pogonu i rade s puno elana – kaže dr Verhaz, koja dijeli teret sa svojim kolegama i nastoji da im služi kao pozitivan primjer pa i sama dosta vremena provodi u izolaciji, obučena u zaštitni skafander.