Politički luzeri

80
Foto: N1 Sarajevo

Piše: Dragan Jerinić, banjaluka.net

Da je kojim slučajem danas živ, Horhe Luis Borhes, ispisujući svoje kapitalno djelo „Sveopšta istorija beščašća“, vjerovatno bi u priče o ucjenjivačima, piratima i lažnim prorocima ubacio i izborne prevarante, stvarajući i s njima taj svoj veličanstveni i jedinstveni „magični realizam“, začinjen dozom humora.

Upravo nestvarno, magično i smiješno djeluje većina likova koja danas čini ili se predstavlja kao politička opozicija u Republici Srpskoj.

Kako su samoproglašeni izborni favoriti u toku samo jedne noći postali politički luzeri, probaćemo detektovati kroz nekoliko epizoda izborne noći i nakon nje.

Svaki izbori u sebi imaju nešto magično, nepoznato i svi učesnici tokom kampanje i izbora imaju taj grč u stomaku, koji ih uvijek podsjeti na pitanje: Šta ako?

Sve do trenutka objave rezultata. U tih nekoliko sati neizvjesnosti iskažu se politička zrelost i odgovornost i pokaže se da li ste kao osoba sposobni da se nosite s odlukama koje tada donosite, a koje mogu biti ključne za vašu dalju političku sudbinu.

Lideri opozicije i njihovi kandidati pali su na ovom glavnom testu. Nisu sposobni da se nose sa situacijom koja se ne razvija u njihovu korist.

Gdje su griješili?

Kod prikupljanja podataka, ključno je šta vam šalju vaši ljudi sa terena. Uglavnom, prvo se šalju dobri rezultati pa se onda bilda i navodni izborni rezultat. S takvom matematikom PDP je izašao pred građane Srpske i rekao: „Imamo predsjednicu“.

Trubači, vatromet i vožnja gradskim ulicama djelovali su kao iz Borhesovog magičnog realizma – nestvarni.

Jer samo sat-dva nakon ulične zabave uslijedilo je otrežnjenje kada su počeli da stižu stvarni rezultati, koje su ovjerili i potpisali članovi biračkih odbora. S takvim podacima SNSD je izašao i proglasio pobjedu na svim nivoima, pokazujući tako veliku odgovornost prema građanima. Ti isti podaci sutradan su završili kao zvanični podaci CIK-a.

U međuvremenu dok je SNSD proglašavao pobjedu, proglašena predsjednica i rukovodstvo PDP-a snimljeni su kako neovlašteno upadaju u prostorije Gradske izborne komisije, tražeći da se prekine brojanje. Time su ne samo kontaminirali izborni proces, već počinili niz krivičnih djela, pa je stvarno začuđujuće da se nijedna od institucija zaduženih za sprovođenje zakonitosti izbora nije pozabavila ovim slučajem.

Izbačeni iz tog svog nestvarnog svijeta u realnost, svjesni da gube politički kredibilitet, počinju spinovati javnost o velikoj izbornoj krađi u režiji vlasti?

Šta kažu činjenice?

U Republici Srpskoj građani su birali srpskog člana Predsjedništva BiH, poslanike u Parlamentarnoj skupštini BiH, predsjednika Republike Srpske i poslanike za Narodnu skupštinu.

Na svim nivoima ubjedljivo su pobijedili SNSD i njegovi kandidati za pojedinačne funkcije.

U parlament BiH SNSD dolazi s najviše glasova, iako neće imati i najviše poslanika jer se popunjavaju entitetske kvote.

Za Predsjedništvo BiH kandidat opozicije oduvan je sa političke scene za više od 100.000 glasova, za Narodnu skupštinu rezultat se može porediti s onim iz 2006. godine, kada je izdominirala kao opoziciona stranka. U trci za predsjednika razlika od 30.000 glasova u korist kandidata SNSD-a je matematički nedostižna.

Ali, upravo taj izbor je sporan za opoziciju.

Kako je moguće da u opoziciji ignorišu prostu činjenicu da je glasač koji je glasao za SNSD za parlament BiH, za člana Predsjedništva BiH i za Narodnu skupštinu, velikom vjerovatnoćom glasao i za kandidata te stranke za predsjednika.

Priča o izbornoj krađi pokazuje stvarnu i veliku rupu u vlastitom političkom radu, jer su suštinski zanemarili sve druge izborne nivoe, a fokusirali se na jednu funkciju – predsjednika Republike.

Nestvarno i smiješno, jer je ovo četvrti izborni ciklus u kojem opozicija primjenjuje istu taktiku i svaki put izgubi. Prepričano, to bi značilo da oni prespavaju tri godine i deset mjeseci, a dva mjeseca pred izbore sjete se da bi trebalo da se politički aktiviraju.

Strategija im je iz ciklusa u ciklus, idemo samo na predsjednika, jer on kao imenuje mandatara za sastav vlade, a za ostalo kako bude, skrpiće nekako tih 42 poslanika.

Upravo zato su i imali „zamalo predsjednike“, prvi koji nam je poželio laku noć kad je izgubio, drugi se samoproglasio na trgu i odradio tako i „mandat“, koji, koliko sad vidimo, uspješno predaje takvoj predsjednici.

Završni čin potpune političke blamaže desio se predavanjem navodnog zahtjeva za ponovno brojanje i poništavanje izbora.

Opet, i nestvarno i smiješno djeluje ta grupa luzera, koja nosi, kao, dokaze u CIK, a da se prethodno nije konsultovala s pravnikom koji je bar jednom pročitao Izborni zakon.

A on jasno kaže da se žalbe predaju nakon što CIK objavi preliminarne rezultate. Kako brojanje glasova još traje, pa CIK ne može proglasiti preliminarne rezultate, postavlja se pitanje na šta se stvarno žali opozicija, kad još ni brojanje nije završeno.

„Predsjednica“ je čak otvorila online liniju i pozvala građane da joj dostavljaju dokaze kojima će biti potkrijepljene njene tvrdnje da su izbori pokradeni. Neozbiljno, neodgovorno i zastrašujuće djeluje da univerzitetska profesorica, koja želi da bude predsjednica, prvo proglasi pobjedu, pa onda da je sve pokradeno, a dokaze za sve sakuplja od građana preko Instagrama i Facebooka.

Za kraj pitanje: Ima li Republika Srpska političku opoziciju?

Ima. Malu, ali ne zanemarivu, koja je pokazala dovoljno mudrosti da preživi i održi se okupljena oko banjalučke organizacije PDP-a i Liste za pravdu i red bivšeg novinara, koji je oštrom i ponekad simpatičnom retorikom nervirao vlast, ali i prigrabio simpatije jednog dijela građana Srpske.

Ostali su baš kao oni prevaranti o kojima je Borhes nadahnuto pisao u svom magičnom stilu.

O ovim našim likovima neću više potrošiti ni riječ, nisu je zaslužili.