Put kojim Dodik ide za sada je pobjednički, to niko nije očekivao, ali ima vremena da se neki predomisle – pitanje je: Ima li pameti?

728
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

„First they ignore you, then they laugh at you, then they fight you, then you win“, citat koji se pripisuje Gandiju, ali je autor zapravo neznani junak, savršeno odgovara Dodiku u sadašnjoj političkoj situaciji.

Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba

Prvo te ignoriraju, pa ti se smiju, pa se sukobe s tobom pa ti pobjediš, to je dakle prevedena misao ovog citata na jezike naših naroda i narodnosti, a savršeno oslikava Milorada Dodika.

Prije samo nekoliko mjeseci svi su se sprdali kada je Dodik po tko zna koji put najavio prijenos nadležnosti, pa kad je najavio da će sazvati sjednicu to su ignorirali misleći kako od toga nema ništa, pa su se i sukobili s njim preko Inzkovog zakona da bi na kraju on pobijedio. Za sada.

A pobijedio je jednostavno jer se pokazalo da ne blefira. Davno je najavljivao kako postoji potpora izvana za ono što želi provesti, a nisu mu vjerovali. Ni u SDA, ni u drugim probošnjačkim strankama, a ni u toj nesretnoj opoziciji u Republici Srpskoj, a bome ni u samom SNSD-u. Onda je Dodik doveo Orbana u Banjaluku…

Jako važan momenat

Što god mislili o Orbanu, taj lik nije neki desničarski marginalac kako ga predstave globalistički mediji, odnosno, on to u suštini jest, ali nije samo to, naprotiv. Na razini EU je važan, a njegov dolazak u Banjaluku prevažan je momenat. Mađarska je bitna europska država i svojevrsna je spona dvaju EU blokova. Orban, da se tako izrazimo, gotivi Vučića, a kroz medije se stalno proba odati dojam kako Vučić Dodiku nije sklon. Jok. Eto će biti sklon onim smiješnim prosarajevskim potrčkalima iz opozicije.

Nedavno mi je jedan visokopozicionirani političar osobno ispričao neke doživljaje i političke odnose na relaciji Beograd – Banjaluka. Vučić, kaže, ne zatvara vrata opoziciji iz RS-a, ali su vrata uvijek više otvorena Dodiku. Pa potpora Mađarske koju Dodik uživa je odrađena preko Vučića, ta nije mu Amerika u tomu pomagala, samo se Vučić, radi nekih svojih interesa koji su potpuno razumljivi, stavlja sa strane.

Srbija je, naime, jedina država u svijetu i Srbi su jedini narod u svijetu koji godinama drži uperen srednjak prema Americi, a ovi im, praktično, ne mogu ništa. Nema države koja je u tom zeznutija od Srbije. I to svi znaju. Zato se i trude igrati s njima.

Jedna mala digresija. Prije nekoliko mjeseci sam iz vrha SNSD-a čuo kako ih je Dodik sve postrojio i rekao: Tko nije spreman ići do kraja, neka odmah da ostavku. Ovo je povijesni trenutak. Ne smijemo ga propustiti. Imamo potporu jakih država izvana.

Po svjedočenju mog sugovornika, Dodika su malo blijedo gledali i mislili da bunca. Međutim, svega nekoliko mjeseci nakon toga je Orban osobno došao u Banjaluku, a ovih dana je isplivalo kako je i posebna sjednica NSRS održana pod svojevrsnim blagoslovom Sattlera, a u sve je bio uključen i Oliver Varhelyi, Unijin povjerenik za proširenje. Sve je, također, znala i Europska komisija… Pametnom dosta, rekli bi, humoru nesklonu, cyber bojovnici kada rade na nepropitljivosti neke teze.

Dovoljno je pogledati reakcije probošnjačkih stranaka na činjenicu da su Sattler i Varhelyi samo možda imali uvid u dokument o sjednici. Osjeti se strah, a straha, barem u politici, nema onako. Ako ima straha onda ima i prijetnje. Godinama se sarajevocentrična i bošnjačka politička elita samoobmanjivala oko toga da samo oni imaju lobiste. A nemaju. Jer fim o Quo vadis Aida o Srebrenici koji se nagradi europskim Oscarom ili Tanovićeva Ničija zemlja onim američkim, a ni Angelinina vrludanja ovuda, nisu političko lobiranje. Kao ni kumstvo s Orbanom ili nabavljanje slatkiša iz arapskih zemalja. Samo u SDA-u, srećom, to nisu do sada primijetili.

Ukrajina – Bosna i Hercegovina

Možda malo zvuči kao SF scenarij, ali bi „bosansko pitanje“ moglo, barem iz perpspektive EU i Rusije, biti ključ za rješenje problema u Ukrajini. A bravu za sada osigurava Milorad Dodik.

Pitanje je jedino znaju li za to u mostarskom i zagrebačkom HDZ-u i hoće li ovoga puta biti na pravoj strani ili će presuditi neki drugi „dublji“ i „veći“ interesi.

Dodik ne ruši Bosnu i Hercegovinu, nego osigurava temelje za njenu novu izgradnju. Ali tko zna, možda su stavovi Jadranke Kosor i Vesne Pusić nekom važnijih od onih Europske komisije ili Viktora Orbana.