Piše: Nađa Diklić
Ona je pokradena.
Nju su izdali.
Ona je „pobjeda naroda“.
Kolektivitet kad treba, jedinka za se, ponajviše.
Nakon poraza na izborima, Jelena Trivić, kandidatkinja PDP i SDS i partije Nebojše Vukanovića, možda još koje manje stranke, okrenula je i ugrizla ruku svima koji su joj je i jednom dali.
Žena je i zvanično i nezvanično pogubila konce, ne samo nad političkom karijerom, već izgleda i nad sopstvenim dostojanstvom, padajući na političko dno i talog. Ovo dno, pokazala je i u kampanji, ali sunovrat Trivićeve počeo je kad i njena karijera.
Svaki njen potez pratili su skandali. Kada je konačno isplivala iz mase, uradila je to javno na Trgu, nad kostima Davida Dragičevića, zaklinjući se pred desetinama hiljada ljudi na Trgu, milion pred TV-om, kako neće prihvatiti mandat poslanika u NS RS, ako se ne otkrije ubica mladog Banjalučanina.
Impulsi su impulsi, obećanja jedno, mandat drugo, uđe Trivićeva u Skupštinu, bez osvrtanja.
Nakon godina dodvoravanja „sarajevskoj čaršiji“, kako u Banjaluci zovu političko Sarajevo, polaznica svih mogućih i nemogućih seminara NVO, sjeti se odjednom da voli i Dražu Mihajlovića.
Nova strana, nove ličnosti, srpskija, „ljudskija“, bliža običnom puku od poslanice koja ni na ekonomska pitanja ne zna diskutovati (a dr je ekonomskih nauka) izađe na površinu. Pristupačnija Trivićeva, pogodnija širokim narodnim masama.
Oblikovala je Trivićeva svoju retoriku, toliko da je citirala i Zmaja od Šipova. Profesorski.
Bauljala je Trivićeva po sopstvenoj kampanji, od masovnih grobnica do prazne Banjaluke, odbauljala do sopstvenog političkog dna.
Kako smo je svojevremeno slušali na snimku kako Ivanu Begiću pojašnjava da je „živ“ jer je ona „dobar čovjek“ (valjda mrtav da Trivićeva nije dobra), prijetila mužem od 190/110, bratom, lupala šamarima zaposlenike i zaposlenice PDP („mali“ je ovo grad, još manja politička scena, znamo), narod, na čiju je pobjedu zazivala, rekao je svoje. Trivićeva je izgubila.
Znamo i da su se glasovi prekrajali, da jeste bilo izborne „krađe“, ali ovaj ekonomski ekspert ustvrdi – pokrali je za 70 hiljada glasova! Malo li je… Zaboravila je samo jednu činjenicu: Trivićeva nije uspjela na početku godine da uđe u Savjet MZ Starčevica. Izgubila je izbore za mjesnu zajednicu!
Juče je odlučila da povuče PDP za sobom, da iskopa najgore iz sebe i potegne pitanje privatnog i političkog života gradonačelnika i vjerovatno narednog predsjednika PDP-a (ako se bude sudilo po izbornim rezultatima) Draška Stanivukovića.
Optuži ga da je Dodikov čovjek. Zna ona to godinu najmanje!
Šta reći i šta upitati ovu „dobru ženu“? Pitati je: zašto lično? Zašto nisko? Zašto niste izašli iz stranke? Zašto se u opoziciji niste borili protiv „Dodikovog čovjeka“? U stranci? Zašto niste rekli Stanivukoviću da Vam „ne krade“ glasove? Zašto šamarate po kancelariji, „gospođo“? Zašto niste izašli iz „Dodikovog“ okruženja, profesorice i potpredsjednice PDP? Majko, borkinjo, što ucjenjujete? Što nam sve ovo niste rekli prije 3. oktobra da znamo, da ne „lutamo“? Bivša poslanice, predstavljali ste narod, zašto taj narod sada provlačite po blatu, u koje ste potonuli nakon izbora, ne prihvatajući volju naroda? Ovaj put, narod nije bitan jer Vam ne odgovara! Kao što ste mu okrenuli leđa na Trgu, tako ste ga provukli po blatu danas. Sve one ljude koji su Vam dali glas!!!
No, nema Trivićeva na ovo odgovor. Jer, negdje je valjda, osim slomljenog ega, svjesna i ona i da laže i da griješi. Nadati se da će odgovoriti, makar bijesnim pismom portalu, kao što nas ispod glasa tračak okolo.
Bilo bi lijepo vidjeti kraj. Jer, bolno je gledati ženu koja ima napade histerije, ovaj put javno.
Neće Trivićeva u političku penziju. Vjerovatno će izaći iz stranke u kojoj sjede Dodikovi ljudi (bilo bi etički), pokušati da uđe u SDS iz kojeg nije izlazila za vrijeme kampanje ili pokušati da se utrpa Nebojši Vukanoviću, koji je uz malo para, mnogo bijesa narodnog usmjerenog na SNSD, napravio dobar rezultat.
No, „nije svačije po selu pjevati“, pa nije svačije ni biti političar. A narod zna.
