
Član Glavnog odbora SNSD-a Srđan Šekara poručio je da će srpski narod slaviti 9. januar – Dan Republike rođene u miru, na dostojanstven i demokratski način i zasnovane na domaćem i međunarodnom pravu, dok Bošnjaci, ukoliko to žele, mogu slaviti i ratni imendan s početka 1993. godine.
– Republika Srpska je istorijska činjenica i to političko Sarajevo i dio međunarodne zajednice koji liježe i ustaje uz prioritet da ospori Dan Republike bezuspješno pokušava da poništi, zaboravljajući da je stvaranje Srpske izraz volje i ljubavi srpskog naroda, koji ni tada ni sada nije htio niti će prihvatiti da ga drugi preglasavaju, ponižavaju i odlučuju u njegovo ime – rekao je Šekara za Srnu.
On je konstatovao da je za žaljenje svaka ona politika koja dolazi iz Sarajeva, nepostojećeg OHR-a i vodećih ambasada zapadnih zemalja kojoj je prioritet grubo potcjenjivanje svega što je srpsko, bahato falsifikovanje istorijskih činjenica, otimanje ustavnih nadležnosti Republike Srpske, njene imovine ili blokada svih njenih razvojnih projekata.
– Iako čisto sumnjam da će ikada prestati da lutaju pokušavajući pronaći način na koji bi ponizili Srpsku i od nje u institucionalnom smislu napravili praznu ljušturu, za predstavnike sarajevske političke čaršije, bila to SDA ili pak „trojka“ koja iz straha prečesto navlači njen politički ogrtač, ali i njihove strane mentore, bilo bi mnogo ljekovitije da na vrijeme shvate da put kojim idu vodi u nigdje i da svakim novim korakom najviše štete nanose samo i isključivo sebi i državnoj zajednici BiH – istakao je Šekara.
On je zaključio da je sve to, pa i nešto novo što vjerovatno tek osmišljavaju prazan posao, koji ne može i neće uticati na osjećaj bezuslovne ljubavi koju srpski narod gaji prema Srpskoj, niti na njegov način života i odlučnost da živi u miru, slobodi i slobodno slavi svoje praznike i 9. januar-Dan Republike.
Deveti januar se slavi kao Dan Republike Srpske jer je tog datuma 1992. godine nastala pod prvobitnim nazivom Republika Srpskog Naroda u BiH.
Srpsku su osnovali srpski poslanici u tadašnjoj Skupštini BiH nakon što su preglasani u ključnim pitanjima o opstanku Jugoslavije, a pripadnici druga dva naroda krenuli u secesiju mimo volje Srba, koji su imali status konstitutivnog naroda.














































