Profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Bogoljub Šijaković smatra da Zakon o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori može biti primijenjen samo nasilno, te da je dijalog koji ovih dana pominje crnogorska vlast trebalo voditi mnogo ranije.
Šijaković je napomenuo da dijalog nije magična riječ kojom se može tek tako riješiti problem, nego ga je kao obavezu trebalo voditi prije nego što je Zakon donesen.
– Sada se govori da će se dijalog voditi o tome kako će se zakon primjenjivati. Dakle, donesete zakon koji suspenduje elementarna prava, a onda kažete onome kojeg će taj zakon pogoditi i obespraviti da ste spremni da sa njim vodite dijalog kako da mu otmete imovinu – rekao je Šijaković sinoć za RTRS.
On je ocijenio da nema velikog značaja ko u ime Srpske pravoslavne crkve (SPC) pregovara sa Vladom Crne Gore, jer svaka eparhija je punoća Crkve i njena struktura je takva da nije od presudnog značaja ko će pregovarati u njeno ime.
Šijaković kaže da treba prepustiti SPC da ona sama utvrdi načine na koje će postupiti, te da je sasvim sigurno da će Sinod i Patrijaršija apsolutno biti uključeni u sve radnje koje će se u tom pogledu obavljati.
On je ocijenio da sporni zakon ne poštuje nijedno načelo vjerske slobode, niti slobodu vjeroispovijedanja, nego na bespravan način atakuje na crkvenu imovinu.
– Ovaj zakon ne poštuje ni načelo neutralnosti države, jer je vlast Crne Gore i te kako involvirana u vjerska prava i slobode – rekao je Šijaković.
On kaže da je iznenađen brojnošću i upornošću vjernika i naroda da odbrani svoje svetinje, te ocjenjuje da to, sa druge strane i nije iznenađenje, jer predstavlja reagovanje na mnoge stvari koje su se događale u Crnoj Gori, a sada su se iskristalisale na primjeru Crkve.
– Došlo je do toga da se ovim zakonom pokušava narodu oduzeti njegova duša, njegovo suštinsko jezgro, jer je vjerska sloboda suština ljudske ličnosti – rekao je Šijaković.
Šijaković je ocijenio kao neistinite tvrdnje branilaca teksta Zakona da je riječ o obnovi crnogorske pravoslavne crkve koja je bila autokefalna, a da SPC u Crnoj Gori nije postojala do 1918. godine.
On je naveo da su to „izmišljotine režima koji se može okarakterisati kao postmoderna diktatura“.
– To je stanje u kojem se nezadovoljstvo prošloću nadomještava tako što se kreira prošlost neutemljena na činjenicama i zato se u Crnoj Gori govori o obnovi Crne Gore, o obnovi autokefalne crkve i drugog – rekao je Šijaković.
On je istakao da u Crnoj Gori nikakve obnove tradicije nema, te da je sve što se tamo radi nešto što nastaje prvi put u istoriji, kao što je i ovaj zakon.
Komentarišući argumente koji su se mogli čuti u Vladi Crne Gore da je crnogorska pravoslavna crkva prisajedinjena SPC pod prijetnjom srpske vojske, Šijaković je rekao da to apsolutno nije tačno, te da je interesantno da se u Crnoj Gori predsjednik te države Milo Đukanović kvalifikuje kao vrhunski teolog i stručnjak za kanonsko pravo, iako je bio najmlađi član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
– Predsjednik Vlade Crne Gore (Duško Marković), koji, takođe, iznosi o ovom problemu neke svoje poglede, bio je šef crnogorske Udbe, te je vrlo zanimljivo kako su ti ljudi odjednom prosvijetljeni i postali su takvi stručnjaci za teologiju, ignorišući istorijske činjenice – rekao je Šijaković.
On smatra da su dešavanja u Crnoj Gori reagovanje na stanje pravne nesigurnosti, jer ako se uvodi zakon koji treba da ozakoni bezakonje, preostaje da se narod bori za svoju slobodu.
– Ovaj zakon ima svoje pravo ime, a to je zakon protiv SPC i namjera mu je da se Crna Gora razračunava sa srpskom crkvom, sa pravoslavnom vjerom i da na taj način dodatno transformiše svoj postmodernistički, fiktivni i konstruisani identitet – rekao je Šijaković.
