Navršava se 31 godina od ubistva srpskih civila u selu Komić kod Udbine tokom hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“, a izostanak pravde za ratne zločine ostaje otvorena rana, saopšteno je iz Srpskog narodnog vijeća (SNV).
– Suđenja za ove zločine nema, istrage su rijetke, sporo napreduju ili uopšte nisu pomjerene sa početka. Taj gotovo potpuni zastoj jača naše uvjerenje da počinioci nikad neće odgovarati – navodi se u saopštenju.
Iz SNV-a podsjećaju da je u Komiću u ljeto 1995. godine ubijeno i nestalo osam civila, među njima devedesettrogodišnja Sava Lavrnić i njen sin Petar, dok je nepokretna Marija Brkljač živa spaljena u vlastitoj kući, pred očima svoje kćerke.
– Više od tri decenije poslije, taj zločin i dalje nije procesuiran. Komić ostaje jedan od najdirektnijih primjera onoga o čemu svake godine govorimo – odsutnost pravde nije samo prazan pravni pojam, nego 31 godina čekanja da neko izgovori ime počinilaca naglas, u sudnici, pred zakonom – ističu iz SNV-a.
U saopštenju napominju da mnoge porodice nemaju ni najosnovniju potvrdu da se njihov gubitak dogodio, da je bio zločin i da neko za njega odgovara, te ukazuju da priznavanje statusa civilne žrtve ostaje otežano, a njihova patnja i trauma javno nevidljiva i društveno nepriznata.
Iz SNV-a poručuju da ne zaboravljaju kako su Srbi iz Dalmacije, Like, Banije, i Korduna morali preko noći napustiti svoje domove, „duge kolone u kojima su danima čekali na putevima, dim koji se danima dizao sa zgarišta izgorjelih domova i cijelih sela, uzurpaciju kuća i zemljišta“.
– Ne zaboravljamo ni ono što je ostalo iza toga – prazna dvorišta, zapuštena groblja, škole bez djece, domaćinstva koja se nikad nisu obnovila. Istorijski zavičaji do danas se od toga nisu oporavili. Njihova tišina, tamo gdje su nekad odzvanjali glasovi generacija koje su u njima živjele, sama je svjedočanstvo razmjera onoga što se dogodilo i teško da će ikad zacijeliti – navodi se u saopštenju.
Podsjećajući na prepreke koje su postavljene pred Srbe povratnike, iz SNV-a poručuju da svojom „izjavom sjećanja“ i ove godine „progovaraju“ protiv politizacije i protiv toga da se obilježavanje 31 godine od hrvatske zločinačke akcije „Oluja“ i sjećanje na egzodus pretvaraju u nastavak ratovanja, umjesto u priliku za suočavanje sa posljedicama rata.
Oni ističu da takva politika, koja žrtve pretvara u sredstvo i slavi rat umjesto da mu se suprotstavi, slabi kulturu mira i dijaloga.
