Srpska djevojčica školskim zadatkom promijenila program američkog distrikta

202
Foto: Shutterstock

Seminarski rad 14-godišnje djevojčice srpskog porijekla Katarine Ristić iz Čikaga na temu „Bosanski genocid“ uzburkao je duhove u njenoj osnovnoj školi, ali i otvorio put borbe za pravdu koja je rezultirala da se iz školskih knjiga izbaci propaganda koja Srbe prikazuje u lošem svjetlu, a Srbiju optužuje da je počinila genocid i ubila 200.000 ljudi u Bosni.

Sve je počelo u februaru 2017. godine, kada je Katarina Ristić, tada učenica osmog razreda Emerson škole u čikaškom predgrađu Park Ridž, zajedno sa još četiri školske drugarice dobila zadatak da uradi projekat na temu „Bosanski genocid“, objavio je portal „Serbian Times“, napominjući da je Park Ridž mjesto gdje je odrasla Hilari Klinton, supruga bivšeg predsjednika Bila Klintona koji je presudno uticao na pokretanje NATO bombardovanja SRJ.

Katarina se, prirodno, za informacije o građanskom ratu u Bosni i Hercegovini obratila ocu Ranku Ristiću, rođenom u maloj bosanskoj varoši, Zavidovićima, koji je prije 24 godine kao izbjeglica došao u Čikago, gdje je formirao porodicu.

Ranko Ristić je rekao da on nije imao namjeru da se miješa u njen rad, već je očinski obećao da će pomoći „ako negdje zapne“, ali je, kaže, želio da njegovo dijete „samo dođe do istine“.

Međutim, kada je Katarina iz školske biblioteke donijela dostupnu literaturu za njen projekat, shvatio je da to neće ići tako lako….

– Prvo što mi je palo u oči jeste da je u tim knjigama stajalo da je Srbija izvršila agresiju na Bosnu i pri tome ubila 200.000 muslimana, tj. Bošnjaka. Takođe je navedeno da je predsjednik Slobodan Milošević odgovoran za genocid u Bosni. Pokušao sam da joj objasnim da je rat u Bosni bio građanski rat a ne agresija i da brojke poginulih nisu tačne. Posavjetovao sam je da pokuša sama da istraži ne informacije na internetu, ali da koristi samo nesrpske izvore informacija, kako bi bila nepristrasna, s obzirom da je projekat radila sa još četiri drugarice, različitih nacionalnosti. Ali avaj… – ispričao je za portal Ristić.

S jedne strane autoritet škole, a sa druge autoritet oca

Djevojčica je, kako se navodi, bila zbunjena pred činjenicom da podaci iz školske literature možda nisu dobri. S jedne strane našao se autoritet škole, sa druge autoritet rođenog oca…

Ristić je rekao da mu je ćerka bila opterećena time da mora da uradi domaći zadatak onako kako joj je to servirano u školi i da se uplašila da će joj učiteljica dati lošu ocjenu ako ne bude radila po programu.

– Vidio sam kuda to vodi i nisam više htio da je uznemiravam. Rekao sam joj da uradi onako kako misli da je najbolje – prisjeća se Ranko.

Na njegovo iznenađenje, u Katarini je proradio inat, pa je narednih nekoliko dana prionula na posao, sa namjerom da pronađe relevantne informacije za svoj rad, ali o tome ocu nije rekla ni riječi.

Katarina je, prema riječima oca, izvršila „pravu pravcatu istragu“, pronašla gomilu podataka iz više nezavisnih izvora, međunarodnih ogranizacija, ali i spiskove poginulih iz bošnjačkih i hrvatskih izvora.

– Na nekoliko mjesta je pronašla citate relevantnih stručnjaka u kojima se kaže da je rat u Bosni bio građanski rat u kojem su se, između ostalih, borili i Hrvati protiv Muslimana, kao i Muslimani, Bošnjaci, sami između sebe, kakav je slučaj bio recimo u Cazinskoj krajini. Koristila je i dokumentaciju Haškog tribunala, kao i video zapise iz zapadnih medija koji nisu završavali na udarnim vijestima ili na naslovnicama poznatih novina – naveo je Ristić.

Istjerati istinu do kraja

Katarina je, međutim, bila vrijedna, i odlučna da istjera istinu do kraja. Rezultat njenog rada je bio buklet o „Bosanskom genocidu“ koji je na jednoj strani imao netačne medijske informacije koje su njene drugarice navele, gdje na jednom mjestu čak stoje slike Svetog Save, Tesle, Divca i Đokovića kao srpskih ratnih vođa koji su „počinili genocide“ u Bosni. Na drugoj strani bila je informacija da je prva žrtva rata u Bosni bio srpski svat u Sarajevu i da je rat u Bosni zapravo počeo napadima Bošnjaka na Srbe.

Ristić je shvatio da je poslije toga došao red i na njega da uradi „svoj domaći zadatak“.

Uskoro su roditelji pozvani na roditeljski sastanak i Ristić je zatražio razgovor sa nastavnicom istorije, koja mu je priznala kako je vrlo interesantno to što je Katarina uradila i da je njen dio projekta drugačiji.

– Ja sam to iskoristio pa sam negodovao što se u školi koristi propaganda kao izvor informacija, da su do te mjere zbunili studente te su srpski sveci, naučnici i sportisti opisani kao ratni zločinci. Ona je slegla ramenima i rekla: ‘Šta ćete, Amerikanci ne poznaju istoriju… Ali, zašto se ne žalite ako ste nezadovoljni školskim programom’?”

Poslije nekoliko dana Ristić je to i učinio i uložio je zvaničnu žalbu kao roditelj čije je djete, kako je ukazao, „izloženo lažnoj propagandi“.

On je, takođe, tražio i da se provere izvori informacija koje se koriste u školskom programu. Ubrzo je stigao i odgovor od direktora škole da je oformljena grupa koja će izvršiti istragu, kao i da će škola tražiti savjet profesora istorije Univerziteta u Čikagu, koji se smatra ekpertom za područje Jugoslavije, dr Tomasa Mokaitisa.

To ime je zainteresovalo Ristića, pa je saznao da je dr Mokaitis bio finansiran od organizacije “US Institute Of Peace” u čijoj upravi je bila Medlin Olbrajt, kao i da je Mokaitis u nekoliko navrata pisao članke koji su bili izrazito antisrpski nastrojeni i u kojima poredi Miloševića sa Hitlerom.

Na kraju, kako je ispričao, profesor Mokaitis, suočen sa činjenicama, morao je da prizna da su informacije u udžbenicima netačne i treba da se izbace iz školskog programa.

Ristić je naveo da su udžbenicima napravljene sledeće izmjene:

  1. Broj poginulih Bošnjaka za vrijeme rata u Bosni nije 200.000, već su sve tri strane ukupno imale 80.000 do 100.000 žrtava.
  2. Riječ „genocid“ se izbacuje i zamenjuje rečju „atrocity“.
  3. Potvrđuje se da presjednik Slobodan Milošević nije bio osuđen za ratne zločine niti genocid.
  4. Iz školskog programa izbacuju se sve knjige koje su sadržavale netačne informacije.
  5. Uvodi se provjera internet informacija koje se koriste u školstvu ovog distrikta.
  6. U program se uvode dokumenti i izvori koje je Katarina Ristić koristila u svojoj istrazi.
Foto: Katarina Ristić (serbiantimes.info)

Ranko Ristić ističe da ova njegova i Katarinina pobjeda može da ima veliki značaj jer stvara presedan za sve buduće žalbe u svim distriktima u Americi.

– Ova promjena važi samo za Distrikt 64 i zato je bitno da se u ovu priču uključe mediji, a zatim i naš Konzulat, Crkva, naša udruženja. Treba ovu informaciju proširiti i upoznati naše ljude kakva su im prava i mogućnosti, jer pretpostavljam da je mnogo školskih programa koje uče naša djeca u Americi na isti način nastrojeno i zasnovano na lažnim informacijama – rekao je Ristić.

On napominje da su Školska uprava, nastavnica i direktor ovaj problem shvatili ozbiljno i bili od velike pomoći.

– Oni uče šta im se servira, ali ako se ulozi žalba i potkrepi argumentima, oni će pomoći da se problem riješi. Ovo treba da znaju svi roditelji Srbi u Americi. Neće biti nikakve odmazde zbog žalbe, u to mogu da budu sigurni – rekao je on.

Katarina je danas srednjoškolka Maine South škole Distrikta 207 i pomno prati časove istorije i literaturu koja se koristi. Po njenom uzoru isto čini i njen stariji brat Aleksandar na Loyola Univerzitetu, a dva mlađa brata Stefan i Filip uče istoriju u pomenutom Distriktu 64, gdje im je njihova rođena sestra omogućila školovanje bez propagande.

Ranko dodaje kako ne planira da se zaustavi na ovome, već ide dalje i traži uklanjanje profesora Mokaitisa sa mjesta savjetnika školskog distrikta.

– Čovjek očigledno dio propagadne mašine, dokazano je da je odobrio korištenje netačnih informacije, a takođe ih je koristio u svojim novinskim člancima. Dakle, nema autoritet da radi taj posao i treba da ide. A mi kao pojedinci i kao zajednica moramo sve učiniti, reagovati gdje god možemo, jer ovakva propagandu plasirana kroz škole može imati nesagledive posljedice na naša buduća pokoljenja – riješen je ovaj Srbin iz Zavidovića da pravdu istera do kraja.

A u tom isterivanju pravde ne bi smio da ostane usamljen.