Članovi Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine izrazili su nadu da će istražioci širom svijeta promijeniti mišljenje i prihvatiti realno stanje da u Srebrenici jula 1995. godine jeste počinjen zločin, ali ne zločin genocida.
Oni su na konferenciji za novinare nakon sastanka sa predstavnicima akademske zajednice u Srbiji u Beogradu istakli da je suština njihovog rada bila da se javnosti objektivno predstave činjenice, ali i da doprinesu pomirenju naroda.
Bivši zamjenik šefa američke Centralne obaveštajne agencije (CIA) za Balkan i član Komisije Stiven Mejer istakao je da nije promijenio mišljenje o Srebrenici, koje je imao od samog početka, jer je bio uključen u to pitanje dugo vremena.
– Moja vlada je radila na tome, ja sam posjetio Srebrenicu krajem jula poslije tog događaja i nisam ništa promijenio mišljenje na osnovu onoga što sam vidio i informacija koje sam mogao da prikupim u institucijama CIA – rekao je Mejer na konferenciji za novinare.
Mejer je ponovio da na Komisiju nije bilo pritiska Vlade Republike Srpske i naglasio da se dio rada odnosio na to da vide mogu li svojim izvještajem pomoći pomirenju, kao i da se to iskoristi kao model za pomirenje na drugim mjestima u svijetu.
Visoki zvaničnik MUP-a Nigerije Adenrele Šinaba, koji je i stručnjak za borbu protiv terorističke organizacije „Boko Haram“, ocijenio je da je suština rada ove komisije bila da se objektivno predstave činjenice nepoznate široj javnosti.
– Mi smo imali odgovornost da pogledamo detaljno način na koji su događaji predstavljeni. Naše istraživanje je bilo predviđeno da doprinese boljem razumijevanju i otkrivanju istine o tragičnim događajima u Srebrenici – rekao je Šinaba.
Pravnik Markus Goldbah, koji se tokom karijere specijalizovao za slučajeve u vezi sa Holokaustom i drugim genocidima, rekao je da su svjesni činjenice da postoje presude koje govore da je genocid počinjen, ali da Komisija ipak ne smatra da su događaji u Srebrenici stvarno bili genocid kao takav.
– Kada pogledate broj žrtava koje su ubijene i uporedite sa postojećim genocidima, genocidom u Ruandi sa 800.000 ljudi, ili Holokaust u kojem su milioni ljudi ubijeni, postavili smo sebi pitanje da li brojčano govoreći možemo da poredimo slučaj Srebrenice sa ovima – rekao je Goldbah.
On je naveo da postoje objašnjenja u presudama koje Haški tribunal nije uzeo u obzir, zbog čega Komisija vjeruje da nije bilo namjere da se ubije više od 7.000 ljudi.
– Koristili smo mišljenje Međunarodnog krivičnog suda u našem radu, nismo Međunarodnog haškog tribunala – rekao je Goldbah.
Predsjednik Komisije Gideon Grajf, koji je stručnjak za izučavanje Holokausta, istakao je problem predrasuda medija i činjenicu da se već 25 godina u medijima ponavlja ista priča koja nema veze sa realnošću.
– Razgovarao sam sa mnogo međunarodnih novinara i praktično niko nikada nije čuo za 28. diviziju /takozvane Armije BiH/. Oni su vjerovali da su u pitanju samo civili koji su tu stradali. I 25 godina se ponavlja ista priča i to nema veze sa realnošću“, rekao je Grajf.
Odgovarajući na pitanja novinara o tome da je navodno Svjetski jevrejski kongres odbio nalaze izvještaja, Grajf je poručio da nije lažan izvještaj Komisije, nego je lažan tekst koji je novinar pročitao i citirao.
Grajf je istakao da Komisija stoji iza svakog slova izvještaja i da je jedini cilj bila istina.
– Predstavljeno je realno stanje i nadam se da će istražioci širom svijeta promijeniti mišljenje – rekao je Grajf.
Konferenciji za novinare prisustvovali su i članovi komisije – Juki Osa iz Japana, profesor političkih nauka i autor knjiga i članaka u vezi sa Srebrenicom, koja je naglasila da Komisija ne negira da se desio zločin i da se to ne smije zaboraviti.
Učestvovali su i profesor na katedri za političke nauke Univerziteta u Beču Valter Manošek i profesor anatomije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu Marija Đurić, koja je autor uticajnih naučnih radova iz oblasti forenzičke antropologije.
– Mislim da se mnogo toga ne zna, naročito u Srbiji i verujem da je tako i u drugim delovima sveta i da je korisno da imamo više razgovora o toj temi, da je to dobro za sve uključene strane – zaključila je Đurićeva.
