Radmila Nikolić iz zaseoka Brana Bačići kod Kravice u svjedočenju za Memorijalni centar Republike Srpske govorila je o stradanju supruga Branka Nikolića, brata Radomira i strica Milutina Miloševića u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
– Kad izgubiš brata, misliš da veće nesreće nema. A onda, tri godine kasnije, izgubiš i muža. Čovjek više ne zna odakle da skuplja snagu – istakla je Nikolićeva.
Ona je ispričala da je prvi težak udarac porodica doživjela kada je poginuo njen brat Radomir Milošević, koji je stradao u zasjedi u rejonu Glogove.
Radmila kaže da je brat bio druželjubiv, da je volio ljude, fudbal i pjesmu, te da je bio čovjek koji je cijenio slobodu i svoj zavičaj.
– Brat je imao dva mala sina, od kojih je jedan imao svega nekoliko mjeseci kada je ostao bez oca. Ovaj mlađi ga nije ni upamtio. Stariji se sjeća samo ponečega – ljuljaške ispred kuće i očevog kamiona – navela je Nikolićeva.
Najteže je, kaže ona, bilo gledati njihovu majku koja do posljednjih dana nije prestala da plače za sinom, svake nedjelje je išla na groblje, nosila cvijeće i palila svijeće.
– Tragedija se tu nije završila, u maju 1995. godine poginuo je i moj suprug Branko Nikolić. Toga dana krenuo je iz smjene na obezbjeđenju rudnika sa porodicom u Kravicu, gdje je trebalo da bude otkriven spomenik mom bratu Radomiru – ističe Nikolićeva u svjedočenju.
Nikolićeva svjedoči da njen suprug Branko do Kravice nije stigao, jer je na Rupovom brdu kolona upala u zasjedu u kojoj je ubijeno pet srpskih boraca, među kojima i Branko Nikolić.
Radmila kaže da su kasnije slušali različita svjedočenja o tom napadu i da su pominjana imena lica koja su u njemu učestvovala, ali da do danas niko nije odgovarao za ubistvo njenog supruga.
Poslije njegove pogibije Nikolićeva je ostala sama sa trojicom sinova, a najmlađi je imao godinu i po dana.
Nikolićeva naglašava da je, pored vlastite boli, najteže bilo gledati kako djeca odrastaju bez oca i kako njena majka svakodnevno tuguje za sinom.
– Srce te boli i za djecom što pate, i za majkom što plače, a najviše za onima kojih više nema – navela je Nikolićeva.
Ona danas živi okružena svojim sinovima i unučadima i kaže da vrijeme ne može izbrisati sjećanja niti ublažiti bol, ali da joj snagu daje porodica i uspomena na brata i supruga.
– Poželim svojim sinovima samo jedno – da budu kao njihov otac. Da budu dobri ljudi, da vole svoje i da nikome ne učine zlo. Za mene je najveća želja da se rat više nikada nikome ne ponovi – zaključila je Nikolićeva.
Povodom obilježavanja 34 godine od stradanja Srba u srednjem Podrinju i Birču, Memorijalni centar Republike Srpske prikazaće serijal do sada nedovoljno poznatih svjedočanstava široj javnosti o stradanju srpskog naroda na ovom prostoru tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Svjedočanstva će biti objavljivana svakodnevno na digitalnim platformama Memorijalnog centra Republike Srpske.
Centralna komemoracija povodom stradanja 3.267 Srba srednjeg Podrinja i Birča biće održana u Bratuncu 4. jula, uz ovogodišnju poruku „U Bratunac se ne zove, u Bratunac se ide“.
