Član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANURS) Sreto Tanasić poručio je da besramno i divljačko uništavanje srpskih grobalja u Federaciji BiH, na Kosovu i Metohiji i Hrvatskoj svjedoči o iracionalnoj mržnji počinioca i naručilaca, kao i da je posrijedi osmišljen projekat.
Tanasić je naglasio da je riječ o projektu zatiranja tragova o vjekovnom postojanju Srba na tim prostorima, koji ne može uspjeti jer su ti tragovi isuviše duboki.
– Pokušava se uništiti materijalno i pisano kulturno srpsko nasljeđe. Zato poslije takvih vandalizama po pravilu „počinioci nisu pronađeni i za njima se traga“ – rekao je Tanasić Srni.
Prema njegovim riječima, upravo to i govori ko su stvarni počinioci.
– Naravno, istorija neće zaboraviti ni one svjetske mentore, pod čijim se zaštitničkim okriljem danas sve to čini. Uostalom, već sada se sasvim jasno vidi da se o tim nepočinstvima i tamo revnosno skupljaju i čuvaju podaci – rekao je on.
Tanasić je naglasio da anticivilizacijskim zatiranjem srpskih grobalja, grobljanskih kapela i ostalih sakralnih objekata sa jedne i svojatanjem svega što je srpsko sa druge strane oni koji to čine nesvjesno i sami podupiru svjedočanstva o životu i stvaralačkom geniju Srba u tim krajevima, jer se, kako je ocijenio, rukopis u srpskoj pisanoj i svakoj drugoj kulturnoj baštini nikako ne može krivotvoriti.
On je rekao da je veliki Aleksa Šantić svojim stihom „u meni cvile duše miliona“ izrazio surovu stvarnost njegovog doba, koja je nažalost stvarnost i današnjice.
– Ovdje se vide pokušaji definitivnog rješavanja srpskog pitanja na oba plana: uništavanjem materijalne i kulturne baštine. Tim spomenicima koje oni danas ruše vijekovima je stvaran i jedan neprocjenjivo važan sloj srpske kulture u raznovrsnim zapisima i epitafima na njima. Nije to samo srpska kulturna baština, to je baština i one civilizovane Evrope koja je danas sama sobom skrajnuta – naglasio je Tanasić.
On smatra da činjenica da za brojna nepočinstva niko ne odgovara nije nikakva garancija da će projekat zatiranja srpskog bića uspjeti, koliko god da Srbi u tome stradaju.
Prema njegovim riječima, poslije toliko vijekova i milenijuma pouzdano se zna o životu starih naroda i civilizacija, a kako se onda mogu sakriti ili uništiti činjenice o životu današnjih naroda u posljednjih pet, šest i nešto više vijekova.
– Svjedočanstva o tome rasijana su po cijelom svijetu. Ipak, to ne znači da u vrijeme zla ne treba da se malo više i sami angažujemo na opiranju njemu. Treba da govorimo o primjerima takvog djelovanja. Recimo, poslije pogroma na srpskom narodu na Kosovu i Metohiji u ovome vijeku ogromno i dragocjeno svjedočenje sabrala je i dokumentovala profesor Mitra Reljić – rekao je on.
Tanasić je naglasio da treba podsjetiti i na velike zasluge Ante Lešaje u svjedočenju o knjigocidu – uništavanju knjiga u Hrvatskoj, i pokušaju uništavanja „povijesne memorije“.
– Nisu ti što mudro ćute ni svjesni koliko je po svijetu izniklo zovinih svirala koje se ne daju ućutkati. U tom smislu vidim i značaj akcije koju je pokrenuo Odbor za zaštitu Srba u Federaciji BiH (mapiranje starih pravoslavnih grobalja), koju treba na svaki društveno prihvatljiv način podržavati – zaključio je Tanasić.
