Piše: Rajko Vasić
Hiljadu i jedna noć, u kojoj živi Sarajevo, hiljadu i jedna iluzija, sadrži i iluziju da je Saraj-Čador, BiH, naša država.ba, centar svijeta, a najvažnija Americi.
Zato je onako primitivno i provincijalno protekla manifestacija Dani O’Brajena u Sarajevu.
Prvo da poredam neke nepobitnice:
- Ovdje, na cijeli Balkan, Amerika šalje trećerazredne olinjale tipove. Tu spada i Hil u Beogradu. Eskobar. Marfi i sva garnitura prije njega. Sada i O’Brajen. Koji se promoviše, skoro, kao autor Dejtonskog sporazuma. Ti ljudi su obični hodničari po američkoj diplomatiji. Dabome. Amerika ovdje ima svoju politiku. Ali nju provodi Marfi. To su dvije različite stvari.
- BiH nije bitna Americi. Bitna je Srbija. Ako ne može da poklopi Srbiju, BiH nije bitna. Ako može da poklopi Srbiju, BiH će pasti sama. Sarajevo, barem.
- Politika američkih linjavaca dovela je do nove situacije. Sada, pored BiH nije samo Srbija. Već i Hrvatska. Protiv BiH nije samo Srpska, već i Hrvatska. To što je Plenki uglađen, ne treba da zavarava.
- Politika Američke ambasade, kreira se u Vašingotnu. Ali se njena praktika kreira u Sarajevu. To je, odavno, muslimanizovana ambasada. Govori jezikom muslimanske sarajevske čaršije.
- Čitav O’Brajen projekt pripremio je Marfi. Bosanski etnički Amerikanac. To se vidi po predavanju na FPN. Gdje je O’Brajen išao Bosićevim stopama. Tu je Bosić postao probosanac. To je politički fenomen poznat kao Probosanski marš. Vidi se i po tome kako su „u cijelosti“ prenijeli O’Brajenovu govoranciju, koju su, saraj-mediji, sve do jednog blogera, predstavili kao političku platformu.
Američka politika u BiH je neefikasna. Ona jeste povukla nekoliko ključnih krvavih poteza, Lisabon i to, ali nije povukla nijedan po Zapad stabilan potez.
Inglezi rade dugoročno stabilno, i tiho, a Američani rade u žurbi, voluntarizmu i haosu.
Ta žurba se poklapa sa nakanama Saraj-Čadora. I njima se žuri da teritorijalizuju cijelu BiH.
Nu. To nisu uspjeli sa Turcima, nisu uspjeli sa ustašama NDH, nisu uspjeli sa Hitlerom i nacistima, nisu uspjeli sa komunizmom… sve iznimno sistematičnim okupatorima.
Nejasno je odakle im ideja da će to uspjeti sa haotičnim Zapadom.
