Piše: Rajko Vasić
Nekad smo u Vladi Republika Srpske imali i inostrane poslove. Dejton i Ustav BiH, koji je dio Dejtona, omogućuje to Republici Srpskoj i Federaciji BiH.
Nu.
Reformski unitarizam otimao je i oduzimao nadležnosti za usranu državu BiH. Postignut je neosporan uspjeh. Da nije bilo toga, danas usrana BiH ne bi imala takvu diplomatsku gromadu kao što je Elmedin Dino Krevetović. Koji je nadmašio i Crnatka i onu žabetinu.
Republika Srpska je, uprkos toj otimačini i opštoj izolaciji, pa i sankcijama, uspjela da u posljednje dvije decenije izgradi svoje međunarodne odnose. Dospjela je tamo gdje „BiH“ nikad nije i nikad ni neće.
Došlo je vrijeme da se to sistematizuje.
Kancelarija Republike Srpske za međunarodnu saradnju možda ne zvuči kao ministarstvo inostranih poslova, ali je važan korak spram pozicije Srpske u međunarodnim odnosima.
Nove odnose u svijetu i svoje pozicije u odnosima sa malim i velikim državama, Republika Srpska mora institucionalno pratiti i uobličavati.
Ta kancelarija mora da bude čvorište svih odnosa sa inostranstvom. Da koristi kao ispomoć vladinim i drugim službenicima, da ukazuje na otvorene puteve, da prikljuplja informacije o svim razgovorima i kontaktima sa strancima…
Republika Srpska treba, u svemu, da koristi prednosti činjenice da je jedinstvena država, u odnosu na Federaciju BiH, koja je federacija dva naroda i deset županija i kantona.
U nekim područjima, Federacija nikad neće moći da postigne ono što prirodno može Republika Srpska.
Odvajati se i uzimati svoje.
A pomoći će i Elmedin, kad vidi da smo uspješni.
