Piše: Rajko Vasić
Ponekad mi se čini da su ljudi, ovdje, svoju mržnju sakupljali stoljećima, ali nisu smjeli da pisnu i da je pokažu – ni u kafani, ni na njivi, ni na svadbi, ni na seoskom zboru kod crkve.
Sad, kad su dočekali priliku, pretvaraju se u svojevrsne životinje morbidne mržnje. Potrebno je samo da nešto radiš dobro, može i normalno, da našto stvaraš, i ljudi će da te mrze. I to javno iskazuju.
A imaju gdje. Na izborima, u medijima, na slavama, na uličnoj anarhiji.
Ako nema dovoljno razloga za mržnju, izmisliće.
Tako cijelu javnost pretvaraju u trač.
Postoji kolekcija simbola mržnje.
Neko ti je kum, u nekoj si stranci, krađa para, mješoviti brak… ništa od toga ne mora da bude tačno. Poželjno je da nije tačno jer će se lakše optuživati za prikrivanje.
Ako zaista kradeš pare, ako si se obogatio na ratnom profiterstvu, ako si švercovao godinama, bez plaćanja poreza, ako si se okoristio o državno preduzeće, zajedno sa nutarnjim lopovima… niko te neće mrziti. Nema potrebe, kad može da mrzi običnog golju iz politike, javnosti, rada.
Podsvjesno bi i on radio to isto što i profiteri, šverceri, majkuni. Neće na svoje.
Ne radi se o većinskom sloju mrzitelja i morbidaša, ali dovoljnom da zagadi javnost.
To je otpad društva i nacije. To su potomci ljudi koji nikad ništa nisu stvorili i učinili. A nema ni dokaza da su imali čvrste namjere.
Oni su decenijama unazad žila mržnje. Mržnja im je samo odjeća njihovog nezadovoljstva sobom. Podsvijest tu služi kao prefabrikant, reciklator.
Ljudi mrze partizane, četnike, Titu… niko ne mrzi naciste, Turke… To nije dnevno profitabilno.
Mržnja je dnevna egzistencijalna podloga manjkavih ljudi. Oni ne spadaju u kategorije obični čovjek, mali čovjek, kako mi volimo da ponižavamo pripadnike masama, umjesto da kažemo svakodnevni ljudi, ljudi koji žive svoj život.
Oni spadaju u kategoriju manjkavi ljudi. Njima je tokom potomstva nešto nekad otkinuto od ličnosti, karaktera, svijesti… ili im nikad nije ni ukalemljeno.
Manjkavi ljudi su u osnovi destruktori nacije i države. Oni mogu da se namnože i premreže sve. Jer im se prećutno, pridružuju i drugi, klasični bolesnici, vitoperci, anarhisti, analfabete…
Manjkavi ljudi su opasni jer ne shvataju vrijeme. Ne razlikuju dnevno i vjekovno. Djeluju protiv dnevnog vremena i tako ga kontaminiraju za budućnost.
Tako će devastirati svaku srpsku žrtvu, koja je data radi opstanka, a sve su srpske žrtve dio našeg opstanka, i žrtve četnika i žrtve partizana, žrtve nacista ustaša, nacista Nijemaca, nacista muslimana, Turaka, Austrougara… ne treba ni pominjati, devastiraće je jer će je banalizovati sa dvatri opiljka koja su krajnji domet njihove svijesti i uma.
