Vasić: Ko je birao političare koji ništa ne rade?

354
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Piše: Rajko Vasić

Pitanje se odnosi i na opoziciju.

Predsjedništvo BiH je laboratorijski uzorak za mnoga politikološka, nacionalna i demokratska istraživanja.

Dva člana Predsjedništva ne čine ništa. Ne rade. Jedan član Predsjedništva, koji ima najmanje mogućnosti, čini mnogo.

Stanje u Predsjedništvu je 2:1. Takvo stanje nije u odnosu između tri naroda u BiH. Među tri nacije birača. Jer, tamo se biraju isključivo nacionalni članovi.

Jedan član Predsjedništva traži eliminaciju protektorata i povratak na Ustav BiH. Druga dva člana ga optužuju za rat koji oni najavljuju, spremaju. Jedno sa drugim, primjećuje se, nema nikakve veze.

Jedan član Predsjedništva, ni po kakvim algoritmima, ne bi mogao da bude izabran u Predsjedništvo BiH. A, on je izabran ubjedljivije nego onaj izvorni, muslimanski član.

Taj prvi, nemogući član Predsjedništva, nije rekao šta će raditi, i kako, kao član. A i da je rekao, njega nema ko da „kontroliše“. Normalnog člana Predsjedništva kontrolišu izbori. Za nenormalnog člana Predsjedništva, neko kontroliše izbore.

Drugi, muslimanski, član Predsjedništva radi manje od nemogućeg člana. Nemogući član barem nešto sere u javnosti. Nu. Ni on nije rekao kako će da radi. Tu ga neko metno.

Mirko Šarović, koji je predsjednik SDS-a, dakle, i njega je neko birao, ne govori šta će i kako će kad pobijedi na izborima ove godine. On govori da Dodik vodi u propast, da je ekonomija Srpske propala, da ne treba iritirati Age Sarajlije… On, u stvari, govori, da ne bi radio bilo šta, kad bude izabran.

Šaroviću ne mogu drugi da organizuju izbore. Ali nekom pederu ili nekoj žonglerki, mogu. Tako će oni da postanu Željko Komšić. Da ne rade ništa, da ne odgovaraju biračima, da petekaju protektorima. PTK je tehnologija Pušenja Tvrde Kurčine.

Pošto su izbori neracionalni demonstrativ, oni koji ne rade ništa, koji samo nekoga napadaju, koji mrače i šire crnilo, mogu da dobiju značajnu količinu glasova.

Oni koji čine, nikad ne dobiju koliko je adekvatno.

Uz pomoć protektora, oni koji ne čine i koji neće činiti ništa, mogu sa svojim glasovima da pobijede jer će dobiti dodatke.

To je propast.

Kao što vidimo u Banjaluci.