Piše: Rajko Vasić
Mijenjaju se ideologije, sistemi, decenije, vijekovi, čak i milenijumi, a meta je uvijek ista. Meta koja je neodvojiva od geografije. Zapad je sve slabiji, ali na metu nasrće jednakom ofanzivom.
Pod pritiskom dnevnih informacija i manipulacija, mi ćemo reći da je meta Republika Srpska, jer EU podržava Islamsku deklaraciju, da je meta Srbija jer Srbija neće da prizna demokratske Šiptare, prije toga je bila meta jer ima Miloševića, jer je nešto pokušavala u spasu Srba širom SFRJ… da je meta Rusija jer je napala Ukrajinu.
To je sve pojedinačno tačno.
Nu.
Meta je cijela jedna civilizacija. Civilizacija pravoslavlja.
Pravoslavlje nije samo skup vjernika, pravoslavna crkva. Pravoslavlje su cijeli narodi, i oni koji nisu vjernici. Oni su nastali na velikoj teritoriji koja treba Zapadu. Ali i kad ne treba, Zapad opstoji samo osvajajući nove teritorije.
Pravoslavlje ne pripada ostalim narodima, koji će se podati, prepustiti svoju zemlju, uzeti malo dolara, malo lizala i „Bog te veselio“.
Stoga, jeste meta tertitorija, istok, tako i Kina, ali se do toga ne može doći dok se kao meta ne označi pravoslavlje, koje okuplja sve te narode – Ruse, Srbe i dalje.
Neki od tih naroda pravoslavlja popuštaju nakon cjelovjekovne borbe.
Rusi i Srbi su dali najveće žrtve, a ne popuštaju. Stoga će biti dalje napadani. Mi se moramo spremiti za višedecenijske ofanzive. Ne trebamo imati nikakve iluzije.
Treba shvatiti da je nacizam nastao kao ofanziva na civilizaciju pravoslavlja.
Na sceni je MTO – multisegmentarna trajna ofanziva:
- Napad je na ljude, pojedince, političare, intelektualce, stvaraoce, medije.
- Napad je na kulturu i istoriju. Prekrajanje i poništenje svega.
- Napad je na svijest, kolektivnu i pojedinačnu istovremeno. U prvoj fazi treba dostići degradiranu svijest. U drugoj fazi okupiranu svijest. Okupirana svijest nacije dovodi do stanja potpune predaje. Može neko da se trza, kao Orban, Rumunija, Bugarska… ali glavni tok je nedodirljiv.
- Napad je na Crkvu. Na organizaciju vjere. Na organizacionu mrežu pravoslavlja. Ili unijaćenje ili odvajanje od Ruske pravoslavne crkve. Nakon toga sve ide ko poloju. Ko suza niz svijeću.
- Napad je na državu, državnu strukturu, oduzimanje vlasti države nad sobom. Na sudstvo, vojsku, vladine nadležnosti…
- Napad je na svaku vezu sa Rusijom, kao najvećom zemljom pravoslavlja. Tako će se segmentirani kompakt lakše uništavati.
Šta mi možemo da učinimo?
Ne možemo se zanositi proklamacijama tipa: „Svi pravoslavci na jednom frontu“.
Probali smo: „Samo sloga Srbina spasava“, „Svi Srbi u jednoj državi“, pa stradali.
Svaka pravoslavna cjelina – nacionalna, politička, teritorijalna – mora da se bori za sebe, da opstane, da čuva svoje veze sa porijeklom, istorijom, kulturom, jezikom, pismom, zemljom… tako će pomoći i sebi i pravoslavlju ukupno.
Drugog puta nema.
I na ovom će biti žrtava, najmanje jedan vijek.
Na svakom drugom putu, žrtve će biti kratkoročne i kompletne.
