Piše: Rajko Vasić
Šmit, ćelavi njemački Gargamel, personifikuje treću fazu borbe protiv Republike Srpske.
Prva je bila ešdaunizam, što je obuhvatalo opšte nasilje i otimanje nadležnosti od Republike Srpske.
Druga je bila ulična anarhija i projekt Pravda za Davida.
Treća je Šmitovo stvaranje haosa u BiH sa ciljem poklapanja Republike Srpske i uklanjanja predsjednika Republike. Što je formula oprobana kod Gadafija, Sadama, Asada, Putina…
Prvu fazu vodile su ingleske službe.
Drugu su vodile ingleske službe.
Treću vodi jedno krilo Zapada, ono koje je u EU naročito poslušno Americi i sluša je i u ovom slučaju.
Cilj izmjena Izbornog zakona je ostaviti Komšića, nekog drugog Komšića, jer se neće dogoditi ustavne promjene da bi Hrvati dobili člana Predsjedništva. Ostalo, HDZ-ov prijedlog, Trojka i Sarajevo neće prihvatiti.
Ali, glavni cilj je uzeti izbore iz ruku Republike Srpske.
Sve je sadjeveno oko regule da CIK BiH postavlja predsjednike biračkih odbora u Republici Srpskoj. Mada ima još izmjena. Na taj način se može dirigovati rezultatima. Jer se glasovi broje u Sarajevu.
To je jednako nasilan projekt kao i proglašenje državne imovine i izuzimanje iz nadležnosti Republike Srpske.
Da je Republika Srpska ranije usvojila svoj Izborni zakon i pripremila se za samostalno organizovanje izbora, što joj, kao državi, pripada, svega ovoga sada ne bilo.
Nu.
Sada treba razmišljati i o Sudu i Tužilaštvu.
Sud će pokušavati da sudi i osudi predsjednika Republike Srpske, tako da postupak traje što dulje. Time se utiče na svijest birača u Srpskoj.
Ako bi Srpska prihvatila Šmitove izborne zakone, prihvatila bi i Šmita, a Dodik bi bio pravosnažno osuđen i onemogućen da se kandiduje.
I do opštih izbora, i poslije njih, SNSD će morati da podnosi ofanzive i trpi žrtve.
Nipošto se ne smije dogoditi ono što se dogodilo SDS-u. Trpio je pritiske i žrtve, a iznutra se rasipao.
SNSD treba iz svega, do opštih izbora, da izađe jači.
Zato je presudno da pobijedi na lokalnim, u Banjaluci i Bijeljini.
