Višković: Srbi na teži način davno naučili šta znači licemjerje tzv. međunarodne zajednice

26
Foto: Siniša Pašalić/Ringier

Kampanja masovnih vazdušnih napada na jednu suverenu zemlju, pokrenuta je pod lažnim izgovorom i sa ciljem da se srpskom narodu oružjem otme njegova sveta zemlja, izjavio je predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića povodom 24. godišnjice od početka NATO agresije na tadašnju SR Jugoslaviju.

– Prije 24 godine, na današnji dan, na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju nemilosrdno se sručila ubilačka mašinerija NATO alijanse, pokrećući kampanju masovnih vazdušnih napada na jednu suverenu zemlju, pod lažnih izgovorom i sa ciljem da se srpskom narodu oružjem otme njegova sveta zemlja – kaže Višković.

Kako on dodaje, ono što je svjetskoj javnosti kao podvala, bilo predstavljeno kao humanitarna intervencija, u svojoj suštini bio je klasičan akt agresije na jednu suverenu državu, u nastojanju da se protivpravno otme dio njene teritorije.

– Danas, 24 godine poslije, mi imamo moralnu i ljudsku obavezu prema hiljadama brutalno ubijenih ljudi, prema sjenima trogodišnje Milice Rakić, da svakog 24. marta obilježavamo ovu tužnu godišnjicu, podsjećajući svijet da je NATO-ov „Milosrdni anđeo“ bio nemilosrdni napad na narod tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.

Višković ističe, da sva objašnjenja i opravdanja za brutalnu agresiju zvuče licemjerno.

– Upravo zato, licemjerno, da ne može biti licemjernije, izgledaju objašnjenja svih onih koji su te 1999. godine, kršeći međunarodno pravo, tražili opravdanje za brutalnu agresiju u navodnim humanitarnim razlozima, da bi se sada, najednom – u svjetlu aktuelnih geopolitičkih okolnosti – pretvorili u najvećeg zaštitnika međunarodnog prava – ističe Višković.

Kako predsjednik Vlade Srpske navodi, Srbi su na teži način davno naučili šta znači licemjerje takozvane međunarodne zajednice, te da svijetom i odnosima među državama ne vlada međunarodno pravo, nego pravilo gole, brutalne sile, kao i da za svaku silu, svaku sručenu bombu na neku zemlju, oni sa moći lako nađu opravdanje.

– Mi u Republici Srpskoj to smo naučili još u ljeto 1995. godine, kad su položaje naše vojske napale NATO snage. Ono što su oni svjetskoj javnosti predstavili kao humanitarnu akciju, bila je, zapravo, oružana podrška jednoj od strana u sukobu, baš kao što je to bio slučaj četiri godine poslije, kod napada na Saveznu Republiku Jugoslaviju – govori Višković.

Navodi da je, te 1999. godine, trajno je polomljen sistem međunarodnog prava i nepovratno urušen princip rješavanja sporova između država, kroz sistem Ujedinjenih nacija.

– Posljedice takvog djelovanja danas prepoznajemo u ratovima širom svijeta, i onim koji su u žiži interesovanja svjetske javnosti, ali i i onim drugim, koji jednako tako traju, ali ih niko ne spominje jer to ne odgovara generatorima sukoba – rekao je Višković.

Dodaje, iza onih koji pišu scenarija ostaje materijalni i svaki drugi profit.

– Iza onih koji pišu scenarija ovakvih ratova, potpaljujući narode na međusuobno istrebljenje, ostaju prah i pepeo na terenu, a njima profit, materijalni i svaki drugi – zaključuje Višković.