Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Amfilohije, preosvećena gospoda episkopi: budimljansko-nikšićki Joanikije, mileševski Atanasije, zahumsko-hercegovački Dimitrije i umirovljeni zahumsko-hercegovački Atanasije, služili su danas u Nedjelju Svetih praotaca sa sveštenstvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uz molitveno učešće mnogobrojnog vjernog naroda.
U liturgijskoj besjedi preosvećeni vladika umirovljeni Atanasije je kazao da smo mi pripadnici – Božja djeca jedne Svete Saborne Apostolske Crkve i da je sabornost karakter pravoslavlja – Hristov karakter te da zato imamo Sabor apostola.
– Kad god se okupimo na Svetoj liturgiji, a ona je Nebeski sabor na zemlji, predverje neba, početak vječnoga neprolaznoga Carstva Božijega, mi ispovjedamo tu svoju pripadnost Sabornoj vaseljenskoj Hristovoj nebozemnoj Crkvi. Sabor Svetih otaca, Svetih mučenika, Svetih ispovjednika i pravednika to je Crkva Hristova, tijelo Njegovo, izlivena ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga. Zato da se radujemo dolazeći u hramove kao mjesta okupljanja toga Sabora neprozlaznoga – rekao je on.
Podsjetio je vladika da su sveti hrišćanski vladari počev od cara Konstantina, koji je zaustavio gonjenje Crkve od bezbožnih rimskih vlasti, gradili hramove. Car Konsatantin osnovao je Novi Jerusalim, i gdje god je išao osnivao je crkve: od Carigrada do svoga rodnoga Niša i dalje do kraja vaseljene. Pored mnogobrojnih crkava u Bogom spasavanoj Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj sagradio je nekoliko hramova: Tvrdoš, Pavlov manastir i mnoge druge crkve. Istakao je da su taj konstantipoljski duh slijedeli njegovi naslednici, vladari, jerarsi, Sveti oci, tako je Sveti Sava na Saboru u Žiči o Spasovdanu 1220. godine, rekao: Oci nam ostaviše i evo ja uđoh u to naslijeđe.
– I tako je osnivao i on crkve i episkopije. Naša od Svetog Save osnovana episkopija je bila u Stonu na Pelješcu – kazao je vladika i dodao da se ova Eparhija protezala svom dolinom Neretve do Mileševe, kao i da je i današnja Crna Gora pripadala ovoj Eparhiji sve dok sveštenomučenik Gavrilo Rajić nije Svetoga Vasilija koji je već 12 godina stolovao u Stonu, poslije u Tvrdošu, premjestio u istočni dio te eparhije u današnji Nikšić, ondašnju, takođe, Hercegovinu.
Onda su stvorene i druge eparhije.
– Sveti Sava je stvorio Zetsku eparhiju na Prevlaci i tako redom sve do Rasa i drugih krajeva, gdje živi srpski i pravoslavni narod. Danas smo mi na tom saboru i ovdje je naš i vaš arhipastir. Mitropolit koji je po vjekovnome predanju egzarh Pećkoga trona, što znači ispostava Pećkog trona. Naslijeđe je išlo direktno i mi smo danas u Svetosavskoj Pećkoj patrijaršiji. To je apostolska Crkva, apostolska Patrijaršija. I hramove koje podižemo i koje su podizali naši preci, Sveti Petar, Sveti Vasilije, Sveti Petar Hercegovački, i redom novomučenici, svi su hramovi Božiji, Nebo na zemlji – rekao je vladika.
– Kao što je Gospod rekao: „Mnoge su obitelji u domu Oca Moga“, tako su mnoge obitelji po ovoj zemlji kao sazvežđa zvezda, tako su hramovi naši mjesta Božjega slavljenja radi spasenja našega – besjedio je vladika Atanasije blagosiljajući sabrane koji se okupljaju, sabiraju oko svoje Crkve.
– Crkva sabira ne razjedinjuje! Naročito mi je milo što dovodite djecu, učite ih da su saborna bića i da se okupljamo na sabor sa svima Svetima. Kažu i novi Sveti oci: Crkva je sabor sa svima Svetima. Počinje od toga što držimo u srcu, umu, vjeri svojoj, ljubavi i nadi svojoj, sabor sa svima Svetima. Neka je ovaj dan blagosloven, dan vaskrsenja Hristovoga u Hramu Vaskrsenja. Mi smo narod vaskrsenja – istakao je vladika Atanasije.
Poručujući da je Bog jači od svih, umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački Atanasije je posvjedočio da kada priđu ćivotu Svetog Vasilija osobe posednute đavolom, đavoli drhte pred Bogom živim i njegovim ugodnicima, jer je Bog jači od đavola i uvijek pobjeđuje.
– Hrabrite se, vjerujte, neka ne gasne vjera vaša, i mir vaš u duši, mir kojim pozdravljaju i vladika i sveštenik: Mir svima, i odgovara pobožni narod: I duhu tvome, tebi, tvome duhu, takođe mir. To je jedan isti Duh Sveti koji prožima tijelo Crkve i sve nas. Duhom Svetim smo kršteni, Njime smo miropomazani, Duhom Svetim blagosloveni, Duhom Svetim se Liturgija ostvaruje, ne našim silama nego Duhom Svete Trojice, Treće lice Svete Trojice, ali ravno Ocu i Sinu – naglasio je on.
Dalje je vladika istakao da smo svi pozvani na Nebeski sabor da budemo sabornici Svete Trojice jer Crkva je sabor i sabira.
– To je testament, naslijeđe od Svetih careva, od Svetih arhijereja – kazao je episkop Atanasije i objasnio da je Sveti Vasilije, kada je blagoslovom Patrijarha sveštenomučenika Gavrila Rajića iz Novog brda, rodom sa Kosova, premešten u ondašnji Onogošt, današnji Nikšić, nazvao tu eparhiju Istočno-hercegovačkom ili Hercegovačka druga eparhija a on je ostao zajednički.
Hodite zemljom sa puno vjere i nade i ljubavi, poručio je vladika Atanasije, jer nije dobro da imamo mržnju prema bilo kome jer ona prije svega ubija onoga koji mrzi, razara mu jedinstvo.
– Nemoj da se gordimo, budimo smireni. Majka Božja, djevojčica od osam godina kad je uvedena u hram Božiji i poslije išla kod rođake Jelisavete, majke Jovana Krstitelja, spjevala je pjesmu: Veliča duša moja Gospoda i obradova se duh moj Bogu Spasu momu. Što pogleda na smirenje sluškinje Svoje, jer od sada će me zvati blaženom svi naraštaji. A onda, dodaje jednu vrlo duboku misao, da bogate Gospod rasturi mislima gordim srca njihovoga – rekao je vladika.
Objasnio je da je moderni čovjek postao šizofren, zato što se gordi i misli da on mnogo znači, a ustvari, kako je rekao pravedni Jov, završava kao hrana crvima u grobu:
– Neka se prisjete svi oni koji hoće nasilje Crkvi Božjoj, da je Crkva Božja nepobjediva, neodoljiva. Sveti Nemanja koji se rodio ovdje, preveo je ono grčko Isus Hristos pobjeđuje (NIKA) – Isus Hristos odole, tako piše oko njegovoga krsta, jer to je sila Crkve da ona odoleva napadima. Veliki svetitelji, kao Jovan Zlatousti, govorili su Crkva Hristova je napadana, ali lađa Hristova nikad neće potonuti. Zato stojimo dobro, stojimo sa smernošći i ispovjedajmo vjeru u Svetu Trojicu. Ostanemo bogoliki i bogočežnjivi, i Bog će biti sa nama, naš Bog se tako i zove: S nama je Bog – Emanuil. I ne bojmo se nikoga – zaključio je u svojoj besjedi vladika umirovljeni zahumsko-hercegovački gospodin Atanasije.
