Na mostu na Đurđevića Tari policija je sinoć, u toku protesta protiv donošenja diskriminatornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, povrijedila nekoliko mirnih vjernika. Tom prilikom lakše povrede je zadobio i Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski gospodin Metodije.
O ovom nemilom događaju za slušaoce Radio Svetigore govorio je Preosvećeni vladika Metodije, koji se na mostu na Đurđevića Tari našao neplanirano. Naime, na mostu su ga policajci zaustavili i obavjestili da je s druge strane mosta blokada, da se narod okupio i da ne može kolima dalje. Na njegovo insistiranje da mu dozvole da prođe, rečeno mu je da parkira kola pa da pješke ode do naroda i da se naknadno vrati za kola, ako mu omoguće dalji prolaz.
– I tako sam se ja i zadesio među tim divnim narodom koji se tamo spontano počeo okupljati. Oni su me, naravno, prepoznali, to su svi ljudi koji idu u crkvu, poste i Bogu se mole – kazao je vladika podsjećajući da ih je u tom momentu bilo 20-ak, jer su tek počeli da se okupljaju.
Vladika priča da se tu zadržao, iako mu to prvobitno nije bila namjera, kao i da je sve vrijeme bio prisutan i kordon policije koja je imala naređenje da narod ukloni s puta.
– Narod je tako divan bio, nisu to bili huligani, pjevali su duhovne pjesme i tropare, a kad su krenuli na nas, ja sam samo ostao uz svoj narod da vidim šta će se sa njima desiti – rekao je on.
Okupljeni narod je sio na kvasan asfalt, uhvatili smo se za ruke, braneći jedni druge da nas policija ne bi odvela. Jednog su odmah uhapsili.
– Mi smo se držali zajedno, ja sam čak jednom bratu iscijepao jaknu, čupajući da ga ne odvedu – rekao je vladika.
Prisjetio se vladika i imena policajaca, jer im svima na uniformama pišu imena. Najkritičniji i najdramatičniji momenat je bio, po njegovim riječima, kada je policija krenula da gazi i vuče ljude na silu. Nastala je vika, vjerni narod se molio: Bože pomozi, Gospode pomiluj. Onda se vladika obratio policijacu muslimanu koji je bio iznad njega, po imenu.
– Da li bi ti volio, pa ga prozovem po imenu, da kako ti nas gaziš i jašeš i mi isto to uradimo sa tobom, tvojom porodicom ili saplemenicima. Čovjek se tako prenerazio, a ja mu kažem, pa trebamo valjda i sjutra živjeti, čovječe! Šta vam mi radimo! On se prenerazio i svaka mu čast, odmah je stao. To ga je na neki način osvjestilo i meni je zbog toga drago – ispričao je vladika Metodije.
Bilo je dosta ljudi među njima koji nijesu htjeli da koriste silu, kaže vladika, ali bilo je i onih koji su htjeli da se u brutalnosti dokažu, iako su poznavali dobar dio sabranih na mostu. Kada se pročulo za dramu, ljudi su počeli da pristižu iz Žabljaka. Pljevlja su bila blokirana, mada je narod koristio šumske puteve i dolazio da da podršku i odupre se brutalnom teroru.
– I tako sam ja ostao na mostu cijelu noć – priča vladika i dodaje da je bilo više pokušaja policije da razbije lanac zaštite, a da je prilikom posljednjeg bilo dosta povrijeđenih. Policija je dio ljudi uspjela na silu da iščupa, a onda, kako su svi bili rukama povezani, odozgo ih je navalila na ljude koji su sjedeli.
– Cijela gomila je pala preko nas i tu smo se najviše ispovrijeđivali. Preko mene je bilo tri reda ljudi. Mislio sam da je tragedija, a kad sam vidio da su izlomljeni kukovi, rebra, ispalo rame, razbijena glava, rekao sam da nije ništa kako je moglo biti – istakao je on.
Hitna pomoć je došla i povrijeđene odvezla, priča dalje vladika i ističe da se policija nije na tome zaustavila, već je nastavila, doduše blaže i sa promjenjenom retorikom. Onda je došao njihov pretpostavljeni, čulo se da je sa narodom vladika. On je bio razuman, tvrdi episkop.
Dalje kaže da se, Bogu hvala, osjeća dobro.
– Nemam lomova, imam nagnječenja i malih tegoba, ali dobro se osjećam, vratio sam se svakodnevnim dužnostima. Ali sam u jednom momentu mislio da je to kraj, na betonu pod tolikom gomilom ljudi. Žao mi je tih ljudi, čuo sam se sa njima telefonom – ispričao je vladika Metodije.
Oko pola tri ujutro, komandir je saopštio da su dobili naređenje da svim sredstvima u tri sata razbiju blokadu. Nakon te informacije, a poslije usvajanja Zakona, vladika Metodije je, u konsulatacijama sa vladikom budimljansko-nikšićkim Joanikijem, kazao sveštenestvu, a oni narodu da je blagoslov da se mirno raziđu.
„Bili smo gladni, žedni, bilo nam je hladno, bojao sam se da će pasti moral i da će doći do bar verbalnog dobacivanja policiji, ali sve je ostalo u najboljem redu i poslije se i policija trudila da tako ostane.“
Vladika kaže da mu je s jedne strane žao zbog svega toga što se desilo te noći, ali mu je s druge, drago da je vidio da narod ima tako visoku svijest i zna zbog čega je došao. Molitveno, mirno i spokojno, trpeljivo i istrajno je stajao i kad je policija u četiri kordona kretala na njih.
Episkop dioklijski je uputio svoje blagoslove tom narodu i izrazio zadovoljstvo što je potpuno neplanirano, ali po Božijem planu, tu noć bio sa njima.
Cio razgovor sa vladikom dioklijskim gospodinom Metodijem možete da poslušate OVDJE.
