Vlado Živković, komandant Prnjavorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), čijim su borcima mudžahedini odsijecali glave na Ozrenu i najsvirepije ih mučili, rekao je Srni da su Srbi devedesetih godina prošlog vijeka iskusili fanatizam i surovost džihadista, a da će ih Evropa, koja je dopustila da ostanu u BiH kao zaslužni građani, tek upoznati.
Živković je naglasio da je Prnjavorska brigada držala linije na Ozrenu 14 mjeseci, od aprila 1994. godine, dok su sa druge strane među neprijateljima bili pripadnici jedinice „El mudžahedin“ u sastavu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH, kojim je komandovao Sakib Mahmuljin.
– Pripadnici takozvane Armije BiH su mudžahedine koristili za ofanzivna dejstva. Mudžahedini su po čitavoj borbenoj liniji slali izvidnice kako bi vidjeli gdje mogu da prođu. Oni u borbena dejstva idu sa uzvikom „Alahu ekber“ i doslovce trče na cijev, nemam drugi izraz. Znači, toliki je to fanatizam da se ne može zamisliti. Strahovito – ispričao je Živković.
Zazivajući Alaha mudžahedini odsijecali glave, okrutna mučenja u logoru u Bočinji
On je ukazao da je za ovu zloglasnu jedinicu „malo reći da je bila genocidna“ i istakao da je dovoljno navesti da su se mudžahedina bojali i vojnici takozvane Armije BiH i lokalno muslimansko stanovništvo u Nemiloj, gdje su bili smješteni.
Kao ilustraciju njihove surovosti Živković je naveo događaj kada su njegovi borci tokom borbenih dejstava likvidirali mudžahedina koji je bio u izvidnici, nakon čega je uslijedila strašna odmazda u kojoj su pripadnici odreda „El mudžahedin“ glavu ubijenog srpskog borca nabili na kolac.
– Moji borci su mi javili da su ga izvukli, a ja sam im odmah odgovorio vezom – „Vodite račna, budite oprezni, ne opuštajte se!“. Mudžahedini su se vratili, upali su u taj naš rov i tada su jednom Đukiću odsjekli glavu. Tu glavu su odnijeli, nabili na kolac i stavili na liniju. Možete misliti kako je bilo našim momcima. Znači, oni drže liniju, a tamo 50, 100 metara gledaju glavu svog dojučerašnjeg saborca nabijenu na kolac – rekao je on.
Prema Živkovićevim riječima, atmosfera tog ratišta ostavila je najveći trag na saborce iako su iza njih bili proboj Koridora i druge teške bitke.
– Psihički najteže. Nismo mi od kamena. Posebno ljudi koji su morali noći bdjeti u rovovima. Ne možeš biti ravnodušan kada čuješ „Alahu ekber!“ i znaš šta su spremni da učine – ispričao je Živković.
Živković je naveo da je u ofanzivi neprijatelja u maju 1995. godine zarobljen veći broj Prnjavorčana, među kojima i pripadnici saniteta ljekar Branko Šikanić i tehničar Velibor Trivičević, koji su preživjeli 174 dana u zloglasnim mudžahedinskim logorima.
– Oni su odvezeni u Bočinju, gdje su pretrpjeli strahote, tukli su ih, mučili, nisu im dali da oka sklope, bili su u žici. Sjekirom su jednom našem borcu odsjekli glavu, a onda ove žive tjerali da je ljube – rekao je on i dodao da su neki od zarobljenih razmijenjeni.
– Razmijenjeni su, vršene su razmjene, imali smo mi i njihovih ljudi do kojim je njima bilo stalo, a najvažnija stvar što je evidentirao Crveni krst, onda su ih prebacili u Zenicu, to je maltretiranje bilo – prisjetio se on.
Živković je rekao da je tokom ofanzive u maju i julu 1995. godine Prnjavorska brigada pretrpjela najveće gubitke od osnivanja, te da je tokom borbi na Ozrenu poginuo 131 borac, dok ih je najmanje 200 ranjeno.
– Neprijatelji u te dvije ofanzive nisu uspjeli proći. Mi smo za 14 mjeseci koje smo proveli na tom položaju odbranili Ozren, otišli u Novi Grad i odbranili tu opštinu. Najveću ofanzivu odbila je Prnjavorska brigada i hrvatski generali priznaju da je to najveći poraz hrvatske vojske – istakao je Živković.
On je dodao da je možda ružno reći, ali da je, nakon iskustva u borbama sa mudžahedinima, borba na ovom ratištu za Prnjavorčane bila „kao izlet“.
Živković je napomenuo da mnogi i danas pitaju zašto je odbrana Ozrena bila tako važna, a da je dovoljno da se pogleda reljef te planine, pa da sve bude jasno.
– To je jedan ogroman dio koji se uvlači u Federaciju BiH, koji je odvajao dva korpusa. Jednostavno, dva bošnjačka korpusa je držao na leđima. Ne dao Bog da je Ozren pao 1992. godine. To bi značilo da ne bi odbranili Koridor jer gore se branio i Prnjavor, i Doboj, i Koridor – istakao je on.
Živković je naveo da se još traga za 15 Prnjavorčana nestalih na Ozrenu i izrazio sumnju da se njihovi ostaci zloupotrebljavaju.
– Dajem glavu svoju da ove ljude što ih nikada nećemo naći prenose i sahranjuju tamo u Srebrenicu samo da muslimani imaju broj koji im je potreban za njihovu priču. Mudžahedini su radili svašta i sa tijelima naših poginulih boraca, imaju te svoje strašne rituale, ne mogu o tome ni da pričam – rekao je Živković.
Abu Mali, Enver Šaban i Abu Musa
On je naglasio da je, prema njegovoj procijeni, u sastavu jedinice „El mudžahedin“ bilo 1.500 ljudi iz više od 40 zemalja, te da je njima komandovao operativac Abu Mali, koji je nakon rata u BiH otišao u Čečeniju i navodno umro.
– Njihov vjerski vođa bio je šeik Enver Šaban. Istaknut je bio i El Abu Musa, koji je nakon rata ostao u Bočinji kao i mnogi drugi. Oženio se udovicom šehida, ima navodno petoro djece. Dobili su državljanstvo. Uzurpirali srpske kuće. Nemam šta više reći – rekao je Živković.
On je istakao da je ispravan stav vlasti Republike Srpske, koje ne dozvoljavaju da se na teritoriji Srpske otvaraju kampovi za migrante koje zapadne zemlje vraćaju.
– Ta borba Republike Srpske je sto odsto ispravna. Evropa će tek vidjeti šta je primila – ukazao je Živković.
On je naveo da su oni koji su u BiH došli kao ratnici islama problem ne samo za Srbe povratnike u Federaciju BiH nego i za domaće muslimane.
– Bili su im problem i u ratu i danas u miru. Pouzdane su informacije da su pred potpisivanje Dejtonskog sporazuma oni likvidirali kompletnu njihovu komandu. Takozvana Armija BiH likvidirala je komandu odreda „El mudžahedin“ – napomenuo je Živković.
