Sve što se dešava sa svojatanjem srpske imovine, te gaženjem političkih, ljudskih ili građanskih prava Srba u Federaciji BiH (FBiH), primjer je čemu bi bili izloženi u cijeloj BiH da nema Republike Srpske.
Pravnik Ognjen Tadić izjavio je Srni da su sile vlasti i bezvlašća, u raznim oblicima, koje se primjenjuju nad Srbima u FBiH još izraženije u manjim sredinama nego u Sarajevu, Tuzli ili Mostaru.
– U manjim sredinama Srbi ne samo da su gotovo iskorijenjeni nego i tamo gdje postoje moraju potiskivati svoja nacionalna osjećanja i uzmicati pred bilo kakvim ličnim interesom pripadnika jedne od dvije nacionalne većine u lokalnim zajednicama FBiH. Slično nasilje Bošnjaci i Hrvati vrše i međusobno, pa je zbog toga mogućnost da Srbi budu zaobiđeni ili pošteđeni takvih odnosa suštinski minimalna – naglasio je Tadić.
Tadić je napomenuo da, usljed svega toga, oduzimanje prava Srbima često služi i za to da se namire interesi Bošnjaka ili Hrvata koji ostanu neostvareni nakon njihovih međusobnih sukoba.
– Zbog toga se FBiH i dalje sa pravom može nazivati muslimansko-hrvatskom federacijom i jasno je da stabilne pravde na njenoj cjelokupnoj teritoriji neće biti ni za jednog pojedinca sve dok se ona ne podijeli i time, na duže vrijeme, ne razriješe bošnjačko-hrvatski sukobi – ocijenio je Tadić.
Brišu tragove srpskog postojanja
Jedan od primjera bezočnog oduzimanja imovine Srpske pravoslavne crkve (SPC) jeste činjenica da je Opštinski sud u Mostaru upisao u katastar dva groblja u naselju Vrapčići, sa pravoslavnom crkvom i kapelom, kao vlasništvo „države“. Iako je, prema Zakonu o zemljišnim knjigama FBiH, imao tu obavezu, Sud nije obavijestio Srpsku pravoslavnu crkvenu opštinu mostarsku kao posjednika i stranu u postupku o upisu imovine. Saborna crkva Presvete Bogorodice u Zenici i zemljište oko hrama upisani su u „svojinu države“.
Tokom rata na meti muslimansko-hrvatskih snaga i njihovog rukovodstva bili su Srbi koji su se zatekli na teritoriji koju su te formacije držale pod kontrolom. One koje nisu uspjeli ubiti protjerali su sa ognjišta koja su vijekovima bila srpska.
Već tri decenije nakon rata, progon Srba, mahom onih starih i iznemoglih, nastavljen je, a sada je, osim srpske privatne imovine, na meti i crkvena imovina koja se bezočno oduzima i uništava. Otimaju se crkve, manastiri, groblja i druga zdanja koja su vijekovima bila imovina SPC.
Dovoljno je pomenuti samo imovinu SPC u Sarajevu, koje se bez pokrića kiti epitetom multietičnosti, a do danas u tom gradu nije vraćena crkvena imovina.
U centru Sarajeva je zgrada Ekonomskog fakulteta, koja pripada Mitropoliji dabrobosanskoj i koja je, uz sagalnasnost tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Incka i sarajevskih i drugih viših nivoa vlasti, trebala da se vrati Mitropoliji, ali to ni do danas nije realizovano i, po svemu sudeći, neće nikada ni biti.
Sve to se radi kako bi se na sve načine uništili tragovi postojanja SPC i srpskog naroda na prostorima sadašnje FBiH.
Onaj ko napada drugu vjeru i imovinu drugih vjera ne može biti vjernik
Predsjednik srebreničke Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić izjavio je Srni da je najavljivao poslije Rezolucije o Srebrenici da će krenuti napadi na Republiku Srpsku, srpski narod, ali i SPC, što se dešava ovih dana u FBiH, gdje je aktuelno otimanje imovine, crkava, manastira, grobalja…
– To je poruka Srbima da nisu dobrodošli u FBiH, ali i da im smetaju srpske kosti koje počivaju na vjekovnim ognjištima koja su poslije Dejtonskog sporazuma pripala FBiH – naveo je Kojić.
On je napomenuo da skoro svakodnevni napadi i skrnavljenja pravoslavnih grobalja u FBiH najčešće prolaze nekažnjeno.
– Malo je bilo federalnim krvnicima koji su u ratu ubijali srpsku nejač, protjerali Srbe sa svojih ognjišta, pa su danas, kada su nagrađeni funkcijama zbog ratnog krvavog rada, odlučili da dovrše posao i krenu u stvaranje unitarne BiH po mjeri „Islamske deklaracije“, koju je pisao Alija Izatbegović – naglasio je Kojić.
On je rekao da to nije samo slučaj u FBiH već su i usred Republike Srpske konstantni napadi na sveštenstvo i monaštvo SPC kao na primjer u Srebrenici, gdje su vjerski službenici SPC pod konstantnim pritiskom federalnih medija i funkcionera iz reda Bošnjaka među kojim su potpredsjednik Srpske Ćamil Duraković, narodni poslanik Ramiz Salkić, ali i mnogi drugi.
– Ide se i korak dalje gdje đaci područne škole u Potočarima oskrnave pravoslavno groblje i, nažalost, nemamo informacija da su kažnjeni kako u školi tako pred zakonom jer se to sve pravda time da su to „samo djeca“, a znamo da djeca sve uče kod kuće i jasno je da je to planski urađeno – naveo je Kojić.
Kojić je naglasio da je očigledno da srpskom narodu nema mjesta u ovakvoj BiH i da Srbi moraju krenuti u svoju samostalnost zarad mira za sve građane BiH, koja je odavno pokazala da je nefunkcionalan i neodrživ protektorat.
– Dajemo punu podršku SPC u borbi za zaštitu svoje imovine jer samo njenom istrajnošću srpski pravoslavni narod može ostati na svojim ognjištima i pravoslavlje može preživjeti ove napade od zlikovaca i nevjernika, budući da onaj ko napada drugu vjeru i imovinu drugih vjera ne može biti vjernik – poručio je Kojić.
