Dobrovoljačka ulica u Sarajevu je simbol bestijalnog zločina nad pripadnicima JNA koji su, uprkos dogovoru o mirnom povlačenju, mučki napadnuti i ubijeni u zasjedi od pripadnika muslimanskih paravojnih formacija, izjavio je predsjednik Milorad Dodik.
– Tog 3. maja 1992. godine, u srcu Sarajeva, počinjen je zločin nad vojnicima JNA koji su se, u skladu sa prethodno postignutim dogovorima o mirnom povlačenju, nalazili u koloni koja je trebalo da napusti grad. Umjesto bezbjednog prolaska koji im je bio obećan, dočekani su u zasjedi, pod rafalima i napadom koji je prekinuo mnoge živote i zauvijek zavio u crno njihove porodice – istakao je Dodik za Srnu povodom 34 godine od zločina nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici koji su počinili pripadnici paravojne muslimanske formacije „Zelene beretke“.
On je rekao da su pripadnici te paravojne formacije bili izvršioci sulude zvanične politike tadašnjeg muslimanskog rukovodstva, koje je bilo spremno na sve samo da ostvari svoju ideju o unitarnoj, muslimanskoj BiH.
– To „sve“ – podrazumijevalo je i žrtvovanje mira zarad stvaranja muslimanske države BiH, kako je govorio njihov lider Alija Izetbegović. U prilog tome govori i organizovanje referenduma o nezavisnosti BiH 1. marta 1992. godine mimo volje Srba, u kome su kao dotadašnji konstitutivni narod preglasani, zatim ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, kao i masovni zločin u Sijekovcu 26. marta. Svi ovi događaji poslali su jasnu poruku Srbima kakva ih sudbina čeka u BiH kakvu muslimani žele – naglasio je Dodik.
On je podsjetio da su tu zločinačku politiku prvi osjetili sarajevski Srbi, koji su već početkom marta 1992. godine bili izloženi atmosferi straha i neizvjesnosti koja je ubrzo prešla u otvoreno neprijateljstvo prema svemu što je srpsko.
Dodik je ukazao da su ubistva pripadnika JNA u Sarajevu započela 20. aprila 1992, kada su ubijena dva vojnika na Bistriku, a nastavljena dva dana kasnije, kada je u Velikom parku ubijeno njih osam.
– Vrhunac tih zlodjela bio je 2. maja kada je na Skenderiji ubijeno najmanje 19 pripadnika JNA, a sljedećeg dana nastavljeno je sa ubistvima kada je prilikom mirnog povlačenja kolone JNA, koje je bilo dogovoreno i čiji garant su bile snage UN, ubijeno još najmanje devet lica u Dobrovoljačkoj ulici, dok ih je oko 50 ranjeno i više njih zarobljeno i izloženo stravičnoj torturi – istakao je Dodik.
Dodik je naveo da su to bili sinovi, braća i očevi, mladići koji nisu birali rat, a postali su žrtve monstruma u trenutku kada su mislili da idu svojim kućama i porodicama.
– Njihova stradanja nisu samo brojevi, već neostvareni snovi, prazne stolice za porodičnim stolovima i suze majki koje ni vrijeme ne može da presuši – naglasio je Dodik i dodao da je posebno bolna činjenica da ni nakon više od tri decenije pravda za ovaj zločin nije zadovoljena.
Porodice stradalih i dalje žive sa bolom, kaže on, ali i sa osjećajem da su njihovi najmiliji zaboravljeni od onih koji bi trebalo da štite istinu i pravdu.
– Pokušaji relativizacije ovog zločina, njegovo umanjivanje ili opravdavanje, obustavljanje istrage i ponovno otvaranje dodatno produbljuju rane i šalje opasnu poruku da zločin može ostati nekažnjen. Tim igranjem sa nedužnim žrtvama i njihovim porodicama samo se dodaje so na ranu i po ko zna koji put potvrđuje da prava i pravde nema za žrtve muslimanskih zločinaca. Zato moramo stalno da podsjećamo na njihovu žrtvu, da je čuvamo u našem kolektivnom sećanju i ne dopustimo da ona padne u zaborav. Dokle god se glasno podsjeća na njihovu nevinost i tragičan kraj, oni žive – istakao je Dodik.
On je naglasio da je sjećanje na Dobrovoljačku ujedno i poziv na istinu, odgovornost i pravdu.
– Zato je naša obaveza da govorimo, da podsjećamo i ne dozvolimo da se istina potisne. Dobrovoljačka ulica mora ostati trajna opomena da nijedna žrtva ne smije biti prećutana, da nijedan zločin ne smije biti opravdan i da pravda, koliko god kasnila, mora biti dostižna i za zločine nad srpskim narodom – poručio je Dodik.
