Upozorenje: Tekst koji slijedi sadrži fotografije uznemirujućeg sadržaja. Čitaocima savjetujemo oprez.
Ivanka Rankić iz Srebrenice u potresnom svjedočenju priča kako su muslimanski vojnici u Potočarima njenog sina Nenada maja 1992. godine živog ispekli, te da niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin iako su imena zlikovaca poznata, a postoje fotografije i snimak jezivog mučenja.
– Još niko nije odgovarao za taj zločin. Haško i pravosuđe BiH ne interesuju srpske žrtve i zločini nad Srbima, jer oni su formirani i plaćeni da progone i sude samo Srbima – kaže za Srnu ova srpska majka, pokazujući fotografije.
Na jezivim fotografijama su ispečeni dijelovi njenog sina Nenada koji je imao samo 24 godine kada je zarobljen.
– Svezali su ga za šljivu i pekli plinskim aparatom. O tome postoji i video-kaseta na kojoj se vide Kemal Mehmedović iz obližnjeg sela Pale, neki Avdo koji živi na Avdaginoj njivi kod Bratunca i Hasan Memeti iz Potočara koji je umro – priča Ivanka.
Ona ističe da se sve zna o tom zločinu, ali da pravosuđe ništa ne preduzima.
– Taj Kemal godinama živi u Americi pod lažnim imenom i prije izvjesnog vremena je otkriven, ali još ništa nije urađeno. Nije mu suđeno. Da se radi o Srbinu davno bi bio deportovan i osuđen – konstatuje Ivanka.
Ime Kemala Mehmedovića pominje se i kod odsijecanja glave Anđelku Mlađenoviću iz Ježestice kod Bratunca, o čemu je Srna ranije pisala.
On se pominje kao izvršilac tog zločina, koji je glavu odnio u Srebrenicu, zavezao za vozilo i vukao ulicama pokazujući djeci kakva je, kako je govrio, „ćetnićka glava“. Za to „junaštvo“ nagrađen je od svog komandanta Nasera Orića.
Prema Ivankinim riječima, na jezivom snimku se vidi ko i kako peče njenog sina.
– Imena se znaju. Dok oni muče mog Nenada, Naser Orić igra kolo i govori „mučite četnika“. Sve je snimljeno – ističe Ivanka.
Fotografije i video-snimak prikazuju mučenje
Ona kaže da nije znala da postoje fotografije i kaseta sa snimcima mučenja njenog Nenada i da ni sada ne zna kako je preživjela kada je sve to pogledala.
– Muž Boro se teško razbolio i nekoliko dana pred smrt mi je to rekao. Dobro je platio te slike i kasetu nekoj Dragani-Srpkinji, koja je radila za neke britanske novine, a kasnije je negdje poginula. Suprug me zamolio da to ne diram dok je on živ. Umro je nekoliko dana kasnije, 20. februara 2002. godine – prisjeća se Ivanka.
Kovčeg nije otvaran
Prema Ivankinom svjedočenju, pečen Nenadov skelet zločinci su na kolicima dovezli na „Žuti most“ koji je razdvajao Srebrenicu i Bratunac i držali ga pod mitraljeskom vatrom, poručivši da se dođe po njega.
– Naša vojska ga je nekako izbavila i prevezla do bratunačkog Doma zdravlja. Tu su ga položili u kovačeg koji su zakovali i nisu dozvolili da se otvara. Tako je sahranjen 26. maja 1992. godine u bratunačkom groblju – suznih očiju i uz duboki uzdah kazuje ova uplakana majka.
Ona ukazuje da je godinama davala izjave i domaćim i stranim novinarima, da su neke objavljene, a neke nisu, jer nekome ne odgovaraju.
Pisala je pisma tužilaštvima u Bijeljini i Tuzli, ali nikad niko nije došao da je saluša, da se pokrene istraga i podigne optužnica jer to, kako ističe, nekome ne odgovara.
Ona kaže da vjeruje i nada se samo Božijoj pravdi da stigne zločince i one koji ih štite.
– Druge pravde za zločine nad Srbima nema – ističe ova starica i navodi da niko nije odgovarao za ubisto snajperom njenog bratića Ratka Cvjetinovića, koji je kao 21-godišnjak ubijen ispred kuće u Obadima, kao i za njenog brata Miladina kome su zlikovci stukli glavu čekićima, te za rođaka Rajka Marinkovića ubijenog kod ovaca u Podravanju.
Uprkos četiri teške tragedije, ova hrabra žena je do kraja rata nosila uniformu i ostala da izvršava zadatke Vojske Republike Srpske.
Uz svu bol i tugu kaže da joj je posebno bilo teško kada joj se preudala snaja, supruga ubijenog Nenada, nekoliko mjeseci nakon njegovog stradanja i ostavila dvoje djece od tri godine i pet mjeseci – Branku i Danku.
– Imali smo problema. Na kraju su ostale sa mnom, završile fakultete, udale se i imaju svoje porodice. Dođu, posjete me – govori sa sjetom.
Anomalije pravosuđa BiH
Ivanka ukazuje na nelogičnost, apsurd i jednostranost rada pravosuđa BiH.
– Umjesto da se sudi ubicama moga sina Nenada, pripadnici Sipe su dolazili i tražili mog drugog sina, koji je od početka rata u NJemačkoj i tamo radi i živi. Kada je dolazio odazvao se i tri sata su ga saslušavali. Ne znam zbog čega. A nikada nisu došli da čuju i da im kažem ko mi je i kako ubio dijete i ko sada sa muslimanskim ratnim zastavama trubi i provocira ispod moga prozora – odmahujući rukom govori Ivanka, pokazujući tako da ništa više ne očekuje od pravosuđa BiH i da se moli Bogu i samo vjeruje u Božiju pravdu koja stigne kad-tad.
