Pjesnik i pisac Miroslav Mika Antić (1932-1986), „vječiti dječak“ srpske literature, izuzetan liričar i inventivan pjesnik za najmlađe koji je u pjesme unio kolorit jezika banaćanskih seljaka, umro je 24. juna 1986. godine.
Mika Antić piše o sitnicama koje čovjeka okružuju, a koje on nije u stanju da primijeti opterećen svakodnevicom.
Antić je u rodnom Mokrinu pohađao osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studije u Beogradu.
Živio je u Novom Sadu. Prije nego što je postao poznat bavio se raznim poslovima – bio je mornar, radio u lutkarskom pozorištu… Osim pisanja bavio se i slikarstvom, žurnalistikom i filmom.
Bio je i urednik lista „Ritam“ i „Dnevnik“ u Beogradu, te „Mladog pokolenja“ u Novom Sadu.
Za 35 godina stvaralaštva objavio je više od 30 knjiga i radio na filmskim projektima „Sveti pijesak“ i „Doručak s đavolom“.
Napisao je zbirke pjesama: „Ispričano za proleća“, „Plavo nebo“, „Roždestvo tvoje“, „Psovke nežnosti“, „Garavi sokak“, „Koncert za 1001 bubanj“ i „Kikinda“. Poznat je po pjesmama za djecu: „Plavi čuperak“, „Posljednja bajka“, „Nasmejani svet“, „Šašava knjiga“, „Prva ljubav“ i „Svašta umem“. Takođe, napisao je radio drame „Otužni marš“ i „Povečerje“.
