Podatak da se trećina svih masovnih stratišta nalazi na području Podrinja jasno ukazuje na obim i težinu zločina počinjenih nad srpskim stanovništvom na ovom području, izjavio je Srni vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić.
Nuždić je rekao da su srpska sela u Podrinju gotovo opustjela tokom Drugog svjetskog rata zbog masovnih zločina koje su počinile jedinice Crne legije Jure Francetića i muslimanske milicije.
- Nažalost, ni u drugoj polovini 1992. godine, kao ni u prvim mjesecima 1993. srpski narod u Podrinju nije izbjegao sličnu sudbinu – naveo je Nuždić.
On je napomenuo da je tokom izrade „Atlasa zločina nad Srbima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu“ evidentirano 76 masovnih stratišta na kojima je stradalo četvoro ili više lica tokom 1992. godine.
– Od tog broja, 26 stratišta nalazi se u srednjem Podrinju – precizirao je Nuždić.
Prema njegovim riječima, ne smiju se zanemariti ni dva velika zločina počinjena početkom 1993. godine – prvo u Kravici, a potom u Skelanima.
– Srpske žrtve se do danas sistematski omalovažavaju i osporavaju. Niko ne osporava da su žrtve bili i drugi narodi, ali potpuno ignorisanje stradanja Srba u Podrinju tokom 1992. i 1993. godine ne može doprinijeti objektivnom i cjelovitom razumijevanju tragičnih događaja tog perioda, ali ni pomirenju među narodima – poručio je Neždić.
Prema njegovim riječima, bošnjački politički predstavnici, ali i dio međunarodne zajednice potrudili su se da ovakav pristup postane praksa.
– Naročitu odgovornost snose institucije pravosuđa koje su bile pozvane da donesu pravdu i omoguće pomirenje. Za zločine nad Srbima u cijelom Podrinju pred Sudom BiH osuđena su samo četiri lica na ukupno 29 godina zatvora. Ovakva presuda jasno šalje poruku o načinu na koji se doživljavaju srpske žrtve – istakao je Nuždić.
On je ocijenio da su oslobađajuće presude Naseru Oriću, kako pred Haškim tribunalom, tako i pred Sudom BiH, Srbima jasno dale do znanja da nema pravde za srpsku djecu poput Slobodana Stojanovića i braće Dimitrijević, niti za pobijene porodice Brane Vučetića, Slavke Matić i Cvjetka Ristića.
– Zbog svega toga Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica dokumentovao je ove zločine, evidentirao žrtve i prikupio raspoložive fotografije. Za svaku žrtvu opisan je način stradanja, a kroz temeljna istraživanja rekonstruisani su zločini i događaji u kojima su stradali – rekao je Nuždić.
Prema njegovim riječima, ova građa zajedno sa dokumentarnim filmovima u čijoj je izradi Centar aktivno učestvovao, predstavlja trajnu istorijsku vrijednost i dokaz o stradanju Srba u Podrinju.
– Ne zaboravljamo, i kao i svake godine okupićemo se (5. jula) u Bratuncu da odamo počast nevino stradalim Srbima. I ove godine, kao i prethodnih, nažalost ne očekujemo prisustvo predstavnika međunarodne zajednice niti bošnjačkih političara. Tim svojim odsustvom oni ponovo šalju poruku da srpske žrtve za njih ne postoje – zaključio je Nuždić.
On je naglasio da će biti upućena poruku da ove žrtve nikada neće biti zaboravljene.
– Njihovi životi ugrađeni su u temelje Republike Srpske — jedinog garanta opstanka srpskog naroda na ovim prostorima – poručio je Nuždić.
U Bratuncu će 5. jula biti obilježene 33 godine od stradanja srpskog naroda u srednjem Podrinju i Birču, gdje je u proteklom ratu ubijeno 3.267 Srba.
Taj dan u Republici Srpskoj biće proglašen Danom žalosti, a pomen stradalima služiće patrijarh Porfirije, uz prisustvovo najviših zvaničnika Srpske i Srbije.
