Peter Handke – nobelovac i prijatelj Srba

147
Foto: Cesar Cabrera/Imago

Austrijski književni nobelovac Peter Handke rođen je na današnji dan 1942. godine.

Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka slavu mu donose romani „Ljevoruka žena“ i „Kratka pisma za duga rastajanja“.

Handke je napisao više od 70 proznih radova i dvadesetak pozorišnih djela, a oprobao se i kao liričar, esejista, scenarista, prevodilac i režiser.

U teatrima širom svijeta već decenijama se igraju predstave prema njegovim tekstovima, a to su „Kaspar“, „Psovanje publike“ i „Putovanje u sonornu zemlju“.

Roman „Golmanov strah od penala“, koji je ušao u školsku lektiru, ekranizovao je Vim Venders, a Handke je napisao scenario i za čuveno ostvarenje ovog režisera „Nebo nad Berlinom“.

Peter Handke živio je u Gracu, Diseldorfu i Berlinu, a kasnije u Parizu, Kronenbergu i SAD. Trenutno živi u francuskom Šavilu.

Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2019, koja mu je dodijeljena na svečanosti 10. decembra iste godine.

Handke je odavno vezan prijateljstvom sa Srbima.

Tako je 1996. godine putovao u BiH i napisao žestoko osporavani esej „Pravda za Srbiju“, u kojem se zalagao za diferencirani pristup zapadnih zemalja i protiv svaljivanja krivice samo na srpsku stranu.

Nakon toga, Handke je „preko noći“ prognan iz globalne intelektualne zajednice u ekskomunikaciju, u kojoj se nalazi do danas. Poslije prvog eseja uslijedila su dalja djela o toj temi.

U prvim danima aprila 1999. godine, na početku bombardovanja SR Jugoslavije, Handke je otputovao u Srbiju, u znak protesta vratio Bihnerovu nagradu i iščlanio se iz Katoličke crkve.

Od njemačkog ministra Rudolfa Šarpinga, Handke je zahtijevao da mu vrati sve njegove knjige.

Handkeovi eseji o Srbiji su među najtemeljnijim i najsadržajnijim kritikama medija pisanim posljednjih godina. Srbija je za njega samo metafora, povod za njegove literarne i filozofske rasprave o „derealizaciji svijeta“.

Peter Handke izabran je 1. novembra 2012. godine za inostranog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a Povelja o članstvu mu je uručena 9. aprila 2013.

Dobio je 29. maja 2013. godine posebnu plaketu 50. „Disovog proleća“ i tom prilikom preveo pjesmu „Možda spava“ na njemački jezik, a rukopis poklonio gradskoj biblioteci u Čačku.

Udruženje književnika Srpske proglasilo je Handkea počasnim članom u decembru 2019. godine.

U februaru 2020. godine, na sceni teatra KPGT u Beogradu postavljena su Handkeova djela „Veliki pad“ i „Don Huan“ u režiji Ljubiše Ristića.