Više hiljada građana na državnoj ceremoniji obilježavanja 27 godina od „Oluje“

83
Foto: Tanjug/Nenad Mihajlović

Državna ceremonija obilježavanja 27 godina od velikog srpskog stradanja u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji „Oluja“ i najvećeg etničkog čišćenja u Evropi u novijoj istoriji održana je večeras u Novom Sadu u prisustvu više hiljada građana.

Državnoj ceremoniji na Trgu slobode prisustvovali su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović, predsjednik Narodne skupštine Srpske Nedeljko Čubrilović, ministri u vladama Srpske i Srbije, poslanici u skupština Srpske i Srbije, sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve, predstavnici Vojske Srbije i brojni gosti.

Na početku je pomen stradalima u „Oluji“ služio Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, potom su intonirane himne Republike Srpske i Srbije.

Patrijarh je u svojoj besjedi ukazao da se ne smije i ne može zaboraviti stradanje srpskog naroda u „Oluji“, ali da Srbi ne treba da zlopamte.

Okupljenima, u najvećem broju Krajišnicima, obratili su se srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kao i Sanja Vulić, koja je sa dvanaest godina bila u koloni od 250.000 prognanika.

Vulićeva je podsjetila na dane i godine koji su prolazili u strahu, a potom i kako im je tog avgusta 1995. godine javljeno da se za sat vremena spakuju i da idu.

– Najteži trenutak koji sam preživjela je kada tri dana zaredom idemo do raskrsnice u Banjaluci kojom prolazi nepregledna kolona traktora, vozila kamiona – rekla je Vulićeva i dodala da je oca dočekala tek četvrtog dana.

Ona je podsjetila da je u koloni bilo puno njenih vršnjaka koji su morali da voze traktore, a nisu znali da voze ni bicikl.

– Srbija nas je prihvatila, školovala, zaposlila, pomogla da raširimo svoja krila i savijemo gnijezdo – rekla je Vulićeva i istakla da je ponosna na ljude koji danas vode Srbiju.

Dodik je istakao da je teška sudbina srpskog naroda, ali „da ne smijemo više dozvoliti da nama upravljaju“.

– Moramo da se okupimo oko naših vrijednosti i nastojanja da odbranimo svoje – rekao je Dodik.

Dodik je rekao da iako nije rođen u Srbiji, njegova zemlja su Srbija i Republika Srpska, jer nema drugi identitet.

Vučić je rekao da su dva razloga zbog kojih su se okupili da bi obilježili pogrom i težak zločin, najveće etničko čišćenje posle Drugog svjetskog rata na evropskom tlu.

Prvi je, kaže, tuga zbog ubijene djece, žena, staraca, zbog 250.000 prognanih, a drugi je da bi uprkos svima svjedočili i da bi se ta svjedočenja čula.

Na video-bimu prikazana je pustoš, ruševine, spaljene kuće poslije „Oluje“ koji su ostali za Srbima izbjeglim u kolonama, njihova patnja dok su tražili spas bježeći od kame. Podsjetili su i na riječi ideologa ustaškog pokreta Mile Budaka iz 1941. godine da „trećinu Srba treba pobiti, trećinu pokatoličiti, a trećinu pobiti“, kao i na riječi hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da se nanesu „takvi udarci da Srbi praktično nestanu“.

U „Oluji“ je protjerano oko 250.000 Srba, a u evidenciji Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas“ nalaze se imena 1.881 Srba, koji su poginuli ili nestali u ovoj hrvatskoj vojno-policijskoj akciji i poslije nje, od kojih su 1.223 ili 66 odsto bili civili.

Od tog broja, oko tri četvrtine bili su stariji od 60 godina, a među žrtvama se nalazi 555 žena ili 30 odsto, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina. To predstavlja jedan od „crnih“ rekorda građanskog rata devedesetih prošlog vijeka na prostorima prethodne Jugoslavije.

Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 1.227 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 654 lica (35 odsto), od čega 494 civila (76 odsto), među kojima je 251 žena (51 odsto).

Oko 1.500 pripadnika SVK preživjelo je zarobljavanje, mnogima od njih je suđeno i osuđeni su na dugogodišnje kazne zatvora zbog krivičnih djela ratnog zločina.

Oko 3.200 starih i nemoćnih, koji nisu htjeli ili nisu mogli napustiti ognjišta, na silu su internirani u logore za civile.

Krajina je opustošena, opljačkana pa porušena i zapaljena. Nisu bili pošteđeni ni crkveni, kulturni, istorijski srpski, kao ni antifašistički spomenici.

Odluka o početku akcije „Oluja“ donesena je na Brionima 31. jula 1995. godine na prijedlog tadašnjeg komandanta sektora „Jug“ hrvatskog generala Ante Gotovine.

Na tom sastanku u Titovoj vili na Brionima predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman jasno je definisao cilj operacije, poručivši da treba nanijeti „takve udarce Srbima da praktično nestanu sa ovih prostora“.