„Dobrovoljni odlazak“ Kristijana Šmita ili, bolje rečeno, njegovo međunarodno protjerivanje iz OHR, otvorilo je još značajnije pitanje – pitanje opstojnosti njegove najkontroverznije odluke – nametanja izmjene Krivičnog zakona BiH, čime je nepoštovanje odluka visokog predstavnika proglasio krivičnim djelom, piše portal „Respublika“.
Upravo na osnovu te odluke, podsjeća ovaj portal, Sud BiH je u postupku protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika donio presudu kojom mu je na šest godina zabranjeno političko djelovanje.
Još u decembru prošle godine Klub poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti odredbi Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Šmit, a odluke Ustavnog suda nema ni pola godine poslije.
Portal „Respublica“ je od Ustavnog suda zatražio odgovor na pitanje kada će razmatrati zahtjev Kluba SNSD-a za ocjenu ustavnosti člana 203a Krivičnog zakona, kao i samostalnog člana 4 Zakona o izmjenama i dopunama Krivičog zakona BiH, odnosno dijela koji je u Zakon oktroisao Šmit.
U odgovoru Ustavnog suda navedeno je da se zahtjev „nalazi u radu, te će biti riješen u skladu sa Pravilima Ustavnog suda, čim se za to steknu odgovarajući uslovi“.
Ustavni sud je u nekoliko navrata potcrtao da ne može preispitivati nadležnosti visokog predstavnika, ali da može odlučivati o ustavnosti odluka koje visoki predstavnik donese.
Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH je 13. februara usvojila Mišljenje prema kojem visoki predstavnik u BiH nema ustavnu nadležnost da donosi zakone.
Ustavni sud BiH je od Predstavničkog doma zatražio mišljenje o ustavnosti člana Krivičnog zakona 203a, koji se odnosi na neizvršavanje odluka visokog predstavnika, a kolegijum Doma odlučio da Ustavnopravna komisija treba da odgovori na zahtjev Ustavnog suda BiH.
Pravnik Damir Sakić objasnio je zašto je član 203a Krivičnog zakona BiH u suprotnosti sa Ustavom BiH i Evropskom komisijom za ljudska prava.
Ovo djelo, naveo je on, uvršteno je u zaštitnu grupu djela protiv međunarodnog prava, dok je zaštitni objekt – odluka visokog predstavnika. Biće djela sadrži blanketnu dispoziciju koja glasi „odluka visokog predstavnika“.
Kako je pojasnio, blanketne dispozicije sadrže pojmove koji nisu propisani Krivičnim zakonom i oni se popunjavanju iz drugih opštih pravnih propisa – zakona, pravilnika, uredbi.
– Dok se blanketna dispozicija ne popuni, biću djela nedostaje bitan element. S obzirom na zaštitnu grupu, ova blanketna dispozicija bi se trebala popunjavati iz instrumenata međunarodnog prava – rekao je Sakić.
On je ukazao na krivično djelo iz člana 203 „Neizvršavanje naredbi i presuda Međunarodnog krivičnog suda“.
– Blanketne dispozicije „naredbi“ i „presuda“ popunjavamo iz Zakona o primjeni Rimskog statuta i instrumenata međunarodnog prava. Dakle, znamo šta su te naredbe i presude, ko ih donosni, u kojoj proceduri, sa kojim ovlašećenjima, koje su granice tih ovlašćenja, u kojim rokovima, koji su pravni lijekovi dostupni i ko vrši nadzor na radom toga tijela – istakao je Sakić.
Poručuje još da u pitanju člana 203a „ne postoji niti jedan domaći pozitivni pravni propis niti domaći zakon sa stranim autoritetom, niti postoji instrument međunarodnog prava iz kojeg se može popuniti osnovna definicija pojma i odgovoriti na pitanje šta je odluka visokog predstavnika“.
– Kad nemamo ni osnovni pojam, ne znamo ni na osnovu kojih ovlašćenja se donose, koje su granice tih ovlašćenja, koja je procedura donošenja, kada i kako stupaju u pravnu snagu, ko vrši nadzor/kontrolu nad donošenjem tih odluka niti koji su eventuali pravni lijekovi za njih dostupni – rekao je on.
Sve izneseno potvrdio je Sud BiH u presudi Miloradu Dodiku, kada je blanketnu dispoziciju popunjavao iz obrazloženja Odluka Ustavnog suda BiH u predmetima pojedinačnih apelacija i iz Presuda Evropskog prava za ljudska prava.
– Obrazloženja presuda nisu pravno obavezujuća, a i da jesu, blanketne dispozicije se mogu popunjavati samo iz opštih pravnih propisa ili instrumenata međunarodnog prava – dodao je Sakić.
On je ukazao na to da proizvoljno tumačenje od predmeta do predmeta razgrađuje i pravnu sigurnost i vladavinu prava i procesne garanacije, navodi „Republika“.
Ukratko, kaže Sakić, to su razlozi neustavnosti.
– Što se tiče okolnosti da je ove dopune Krivičnog zakona BiH nametnuo Šmit, Ustavni sud BiH je zauzeo pravno shvatanje prema kojem su odluke visokog predstavnika (kada je imenovan u skladu sa Aneksom 10) domaći zakoni sa stranim autoritetom, te su odmah nakon stupanja u pravnu snagu podložni kontroli ustavnosti – zaključio je Sakić.
